Izbijanje rata između Irana i Izraela snažno je uzdrmalo svjetsko tržište energenata i potaknulo nagli rast cijena sirove nafte. No kako se zapravo određuje njezina cijena na globalnom tržištu, odakle dolazi i koje su vrste najvažnije?

Nakon eskalacije sukoba na Bliskom istoku cijene nafte naglo su porasle. Brent, nafta iz Sjevernog mora, a koja je ključna za europsko tržište, znatno je poskupjela. Cijena joj je s oko 72 dolara po barelu (159 litara) prošlog petka porasla za približno 17 posto, na privremeno više od 85 dolara.

Sirovom naftom na svjetskom tržištu uglavnom se trguje putem terminskih ugovora, piše Tagesschau. To znači da kupac dobiva naručenu količinu tek nakon određenog vremena, a ne odmah. Ugovori se obično sklapaju na mjesečnoj razini i u praksi se često preprodaju prije datuma isteka, što potiče špekulacije i utječe na kretanje cijena. Najveći obujam trgovanja obično ima ugovor koji prvi dospijeva na naplatu, pa se upravo on najviše prati na financijskim tržištima.

Na formiranje cijene ne utječu samo ponuda i potražnja. Budući da se naftom globalno trguje u američkim dolarima, važnu ulogu ima i kurs, kao i valute. Slabiji dolar može učiniti robu jeftinijom, a jači dolar u pravilu znači višu cijenu.

Koliko je važna kvaliteta nafte

Kvaliteta sirove nafte ponajprije ovisi o sadržaju sumpora, prema čemu se razlikuje kao laka i teška. Sumpor je nepoželjna komponenta jer njegov viši udjel čini preradu složenijom i skupljom, stoga je laka nafta obično skuplja. Drugi važan kriterij je njezina gustoća jer su mnoge rafinerije prilagođene preradi samo određenih vrsta sirove nafte, a kretanje cijena uglavnom se ravna prema onim referentnim, kojima se trguje na vodećim tržištima.

U Sjedinjenim Američkim Državama ključna je vrsta West Texas Intermediate (WTI) dok je u Europi referentan Brent iz Sjevernog mora. Obje su visokokvalitetne vrste lake nafte te se relativno lako prerađuju u rafinerijama u derivate poput benzina ili dizela.

Cijene ostalih vrsta određuju se u odnosu na te referentne, ponajprije prema sadržaju sumpora. Saudijska Arabija izvozi Arab Light, Venezuela raspolaže velikim rezervama vrlo teške nafte s visokim udjelom sumpora dok najvažnija ruska vrsta Ural također ima relativno visok sadržaj sumpora.

Ima li dovoljno nafte?

Međunarodna agencija za energiju (IEA) i Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC) nedavno su upozorile na mogućnost prekomjerne ponude na tržištu ove godine, što je povezano s povećanjem proizvodnje država okupljenih u savezu OPEC+.

Upravo je povećana ponuda bila jedan od razloga pada cijena u drugoj polovici prošle godine. U prosincu se Brentom trgovalo po cijeni od oko 60 dolara po barelu, a rat s Iranom pogurao ju je na oko 85 dolara. Ekonomisti upozoravaju da nagli rast cijena energenata može predstavljati rizik za gospodarski razvoj država širom svijeta. Koliko će takva situacija potrajati, uvelike ovisi o trajanju aktualnog rata.

Ko proizvodi najviše nafte?

Sjedinjene Američke Države trenutačno su najveći svjetski proizvođač nafte, a povećanje njezine proizvodnje važan je dio energetske politike mandata Donalda Trumpa i sažeto je u sloganu ‘Drill, baby, drill’.

Saudijska Arabija i Rusija nalaze se na drugom i trećem mjestu. Stručnjaci smatraju da Saudijska Arabija može relativno brzo povećati proizvodnju da bi ublažila prevelik rast cijena.

Naftni tankeri imaju ključnu ulogu u globalnom transportu sirove nafte, kao i naftovodi koji opskrbljuju rafinerije. Uz Sueski kanal, važan je Hormuški tjesnac između Irana i Omana jer je 2023. godine kroz taj prolaz transportirano gotovo 20 posto nafte u svijetu.

Čak ni Trumpova najava da će američka mornarica, bude li potrebno, pratiti tankere kroz Hormuški tjesnac nije zaustavila rast cijena – tek ga je usporila.

(tportal.hr)