Na peti dan sukoba između američko-izraelske koalicije i Irana postalo je jasno da se scenario brzog raspleta nije dogodio. Teheran nije samo izdržao prvi talas udara već je, prema ocjenama posmatrača, uspio iznenaditi Washington. Islamska Republika pokazala je da može odgovoriti i nanijeti bol Sjedinjenim Državama čak i bez potpuno centraliziranog komandovanja i bez realne mogućnosti da direktno pogodi ili porazi Ameriku.

Upravo zato sve više analitičara govori da plan Donalda Trumpa o munjevitoj operaciji nije prošao kako je zamišljeno. Ideja da se protivnik slomi za nekoliko dana, dok se oko čitavog Bliskog istoka raspoređivala američka vojna armada, očigledno se nije ostvarila.

Iran udara ekonomijom, ne vojskom

Umjesto da pokušava ostvariti lokalnu vojnu pobjedu nad Izraelom i Sjedinjenim Državama, Teheran udara tamo gdje ima prostora – i to uglavnom kroz ekonomiju. Analitičari već primjećuju posljedice: cijena nafte popela se na 83 dolara po barelu, prirodni gas u Evropi trguje se oko 750 dolara, dok evropska berzanska tržišta bilježe pad. Takav pristup, tvrde pojedini stručnjaci, ne cilja nužno klasičnu vojnu pobjedu, već slabljenje američke pozicije kroz pritisak na globalnu ekonomiju. Ako se ovakav obrazac nastavi, upozoravaju ekonomisti, posledice bi mogle biti ozbiljne – prvo nova kriza na tržištu nafte, a zatim i širi finansijsko-ekonomski poremećaj na svjetskom nivou.

Konfuzija u Washingtonu bez plana za izlaz

U međuvremenu, kako primjećuje kolumnist Financial Timesa Edward Luce, u Washingtonu se osjeća određena konfuzija. Trump je sada uvučen u težak sukob s Iranom, a ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da ni u njegovoj administraciji nema jasnog odgovora kako izgleda izlazak iz ove situacije. "Čak ni njegov kabinet, a da ne govorimo o Kongresu ili američkim saveznicima, ne zna kako izgleda plan za izlazak iz krize", navodi Luce u svojoj kolumni.

Prvih nekoliko dana Trump je iznosio čitav niz različitih ciljeva. Tokom prva tri dana govorio je da želi eliminirati iranski program nuklearnog oružja, zatim okončati sposobnost Teherana da podržava regionalne saveznike, potom je pominjao promjenu režima u Iranu, pa čak i mogućnost pronalaska novog lidera s kojim bi mogao sarađivati. Za sada, nijedan od tih ciljeva nije ostvaren, niti je jasno kada bi to moglo da se dogodi.

Analiza podsjeća i na staru lekciju međunarodne politike: režimi se rijetko mijenjaju iz zraka. Samo udari i bombardiranja, bez kopnene operacije, rijetko dovode do političkog preokreta. A upravo je kopnena operacija ono čega se Trump, prema procjenama analitičara, najviše kloni – takav korak nosio bi ogroman politički rizik, posebno u godini sve bliže izborima. U analizi se čak naglašava da Iran nije Venezuela – aluzija na znatno složeniji politički i vojni kontekst ove zemlje.

Još jedan problem jeste to što Trump nije u potpunosti uvažio upozorenja pojedinih partnera iz Persijskog zaljeva, niti se ozbiljno osvrnuo na rizične scenarije koje je iznio general Dan Caine, predsjedavajući Združenog komiteta načelnika štabova SAD-a. Za sada nema znakova da će vlast u Teheranu brzo odustati od svoje pozicije, a ekonomisti već upozoravaju da bi produžena kriza vrlo brzo mogla pogoditi svakodnevni život Amerikanaca, posebno kroz rast cijena energenata.