U srijedu ujutro, Pedro Sánchez je održao 10-minutni televizijski govor nekoliko sati nakon što je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio da će prekinuti trgovinu sa Španijom zbog odbijanja njene vlade da dozvoli da se dvije zajednički upravljane baze u Andaluziji koriste za napad na Iran.

Sanchez je tim govorom postao jedan od rijetkih europskih lidera koji je otvoreno i emfatično odbacio zahtjeve američkog predsjednika. Suština argumenata španskog premijera bila je da bi još jedan rat na Bliskom istoku odnio brojne živote, dodatno destabilizirao svijet i imao teške ekonomske posljedice. Najvažnija dužnost vlade, rekao je Sánchez, jeste da zaštiti i poboljša živote svojih građana, a ne da manipuliše ili profitira od globalnih sukoba.

"Apsolutno je neprihvatljivo da oni lideri koji nisu sposobni da ispune ovu dužnost koriste dimnu zavjesu rata kako bi sakrili svoj neuspjeh i, pritom, napunili džepove odabranih – istih kao i uvijek; jedinih koji profitiraju kada svijet prestane graditi bolnice i počne graditi projektile. Naivno je vjerovati da demokratije ili poštovanje među narodima mogu izniknuti iz ruševina. Ili misliti da je praktikovanje slijepe i servilne poslušnosti oblik liderstva... Nećemo biti saučesnici u nečemu što je loše za svijet i što je također suprotno našim vrijednostima i interesima, jednostavno iz straha od odmazde od nekoga."

Pariz "pragmatičan"

Ko je bio "neko" nije trebalo objašnjenje, navodi Guardian u svojoj analizi, pa dodaje da, prema nedavnom istraživanju, samo 15,7 posto Španaca ima povoljno mišljenje o američkom predsjedniku – mnogi su bili bijesni zbog španske podrške invaziji na Irak 2003. godine - tada je premijer bio José María Aznar.

Dok je govor oduševio Sánchezovu ljevičarsku bazu, izazvao je očekivanu reakciju njegovih političkih protivnika. Alberto Núñez Feijóo, vođa konzervativne Narodne stranke, optužio je premijera da se bavi stranačkom politikom i ugrožava odnose Španije sa SAD-om. Santiago Abascal, koji predvodi krajnje desničarsku, pro-Trumpovu stranku Vox, sugerirao je da su odluku donijeli "ajatolasi" i premijer odlučan da ostane na vlasti, uprkos nizu korupcijskih skandala s kojima se suočava njegov uži krug, njegova socijalistička stranka i njegova administracija.

Ali Sánchezove riječi, iako oštre, nisu bile neuobičajene za njega. Osim što je bio jedan od najglasnijih europskih kritičara izraelskog ponašanja u Gazi – optužio ih je za "istrebljenje bespomoćnog naroda" bombardiranjem bolnica i "ubijanjem nevinih dječaka i djevojčica glađu" – govorio je i protiv američkog oružanog svrgavanja Nicolása Madura u Venecueli. Također se suprotstavio globalnim trendovima braneći i promovirajući prednosti imigracije u vrijeme kada većina političara širom kontinenta preferira radikalnu retoriku i žilet žicu.

 

Njegov glas je sve glasniji, ali, barem za sada, usamljen. Dok je danska premijerka Mette Frederiksen dobila pohvale i poboljšala svoj politički profil okupljajući europske lidere protiv pokušaja Donalda Trumpa da zatraži Grenland, Sánchez nije pronašao potpunu podršku u glavnim evropskim prijestolnicama. Iz razloga koji su ponekad domaći, ponekad globalni, ponekad ideološki, a ponekad praktični, njegove kolege u Berlinu, Parizu i Rimu nisu htjele ili nisu mogle da se javno izjasne protiv Trumpa.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron kontaktirao je Sáncheza u srijedu kako bi izrazio "europsku solidarnost" Francuske suočene sa trgovinskim prijetnjama SAD-a. Pariz, koji se čvrsto protivio ratu u Iraku 2003. godine, koji su predvodile SAD, pod tadašnjim glasnim protivljenjem predsjednika Jacquesa Chiraca, sada hoda po tankoj žici pragmatizma. Macron je jasno rekao da američki i izraelski napadi na Iran nisu bili u skladu s međunarodnim pravom, ali je također rekao da iransko rukovodstvo snosi odgovornost zanemarujući međunarodno pravo svojim nuklearnim programom, finansirajući terorističke grupe i kršeći ljudska prava"Historija nikada ne plače za krvnicima vlastitog naroda i niko od njih neće biti oplakan."

Merz osramotio Njemačku

Od njemačkog kancelara Friedricha Merza, Europa je vidjela retoriku koja se najoštrije razlikuje od Sánchezove. U nedjelju, dok se spremao da krene u Washington, Merz je zahvatio izuzetno pomirljiv ton u izjavi za kamere u svom kancelarskom uredu u Berlinu: "Kategorizacija događaja [u Iranu] prema međunarodnom pravu imat će relativno mali učinak. Stoga ovo nije vrijeme za predavanja našim partnerima i saveznicima. Uprkos našim rezervama, dijelimo mnoge njihove ciljeve, a da ih zapravo nismo u mogućnosti sami postići."

Merzova izjava bila je – slijedeći primjer kanadskog premijera Marka Carneyja – pragmatična kako bi omogućio manevarski prostor za rješavanje najhitnijih problema Evrope: Ukrajine i predsjednikovih haotičnih tarifa. Nepopularni kancelar, koji pokušava da se odupre žestokom izazovu krajnje desničarske stranke Alternativa za Njemačku (AfD) prije pet državnih izbora ove godine, a istovremeno se bori da oživi vodeću evropsku ekonomiju, teško si može priuštiti frontalni sudar s Trumpom.

Stoga, kada mu je u utorak, ubrzo nakon što je američki predsjednik najavio svoje planove da prekine trgovinu sa Španijom, novinar ponudio priliku da brani Španiju, Merz je umjesto toga podržao Trumpov obnovljeni napad na Madrid zbog odbijanja da prihvati prijedlog NATO-a da države članice povećaju svoje izdvajanja za odbranu na 5% svog BDP-a. Merz je kasnije njemačkim novinarima rekao da nije želio proturječiti Trumpu "na otvorenoj sceni", ali da je u privatnim razgovorima stao u odbranu Španije i Velike Britanije (čijeg je premijera Keira Starmera Trump u Ovalnom kabinetu ismijavao kao "ne Winstona Churchilla" i koji je ove sedmice bio prisiljen insistirati da je "poseban odnos" između SAD-a i Velike Britanije još uvijek živ).

Ali do tada je diplomatska šteta već bila učinjena, što je Trumpu omogućilo pobjedu u naporima da "zabije klin" među evropskim saveznicima. Komentari u Njemačkoj bili su da je suzdržanost kancelara Njemačke bila "sramotna". Stav Italije djeluje namjerno dvosmislen. Premijerka Giorgia Meloni pokušala je da jednom nogom ostane u Trumpovom taboru – često se hvaleći svojim ličnim i političkim afinitetom s njim – a drugom u Evropi. Ovaj čin balansiranja postao je ključna karakteristika Melonine vanjske politike. Kao i kod Trumpovih tarifnih ratova i rata u Gazi, Meloni je pazila da otvoreno ne prekine odnose sa Washingtonom, ali je podjednako nevoljna da Italiju obaveže na jasno nezavisnu liniju.

Italija 'na dvije stolice'

"Nismo u ratu i ne namjeravamo ući u rat", rekla je Meloni u srijedu. "Situacija je zabrinjavajuća, rekla bih, na nekoliko frontova. Zabrinuta sam zbog sve očiglednije krize međunarodnog prava. Svijetom sve više vlada haos."

Italijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani kazao je da Rim još nije primio nikakve američke zahtjeve za korištenje vojnih baza na italijanskom tlu za operacije protiv Irana i da će procijeniti sve zahtjeve ako stignu.

U međuvremenu, usamljena bitka Španije s Washingtonom se nastavlja – posebno nakon što je sekretarica za štampu Bijele kuće Karoline Leavitt u srijedu izjavila da je Madrid promijenio mišljenje i da je sada sretan da sarađuje u ofanzivi. Španski ministar vanjskih poslova José Manuel Albares brzo i bez ustručavanja odbacio je prijedlog. "Naš stav 'ne ratu' ostaje jasan i nedvosmislen", poručio je. "Leavitt možda jeste sekretarica za štampu Bijele kuće, ali ja sam ministar vanjskih poslova Španije i kažem joj da se naš stav uopšte nije promijenio."