U utorak je Trumpov ministar odbrane Pete Hegseth ocijenio da u Iranu idućih dana slijede “najintenzivniji napadi” od početka operacije “Epski gnjev”. Samo dan ranije, američki je predsjednik izjavio da je rat protiv Irana “uglavnom pri kraju”.

Poruke američke administracije djeluju zbunjujuće, ali to je vjerovatno zato što su se Sjedinjene Države, a u manjoj mjeri i Izrael, našle u klasičnoj vojnoj zamci. Oslonili su se na nadmoćnu vatrenu moć i uvukli u, moglo bi se pokazati, još jedan Vijetnam, piše Telegraph.

Tamo su SAD pobijedile u svakoj krvavoj bitci tokom 11 godina borbi, ali su slavno izgubile rat, unatoč tome što su, kao i sada, Amerikanci imali potpunu nadmoć u zraku i vrlo brzo uništili glavninu ključne vojne i industrijske infrastrukture.

Horizontalna eskalacija

‘Horizontalnom’ eskalacijom rata u gradove i naselja na jugu zemlje pod vlastitim uvjetima, snage Sjevernog Vijetnama i pripadnici Vijetkonga tada su nadmudrili SAD.

Male su šanse da će Teheran poraziti američku vojsku, ali eskalacija bi i u ovom slučaju mogla ići u korist neprijatelja, tvrdi profesor Robert Pape, direktor Projekta o sigurnosti i prijetnjama pri Univerzitetu u Chicagu i autor knjige “Bombing to Win: Air Power and Coercion in War”.

„Horizontalna eskalacija događa se kada država proširi geografski i politički opseg sukoba umjesto da ga vertikalno intenzivira na jednom mjestu“, napisao je u eseju objavljenom u Foreign Affairsu, časopisu Američkog vijeća za vanjske odnose. 

Promišljena strategija Irana

„Posebno je privlačna kao strategija za slabije strane u vojnom sukobu. Umjesto da direktno pokuša poraziti jačeg protivnika, slabija strana umnožava područja rizika – uvlači u sukob druge države, ekonomski sektor napadača i njegovih saveznika te domaću javnost“, dodao je.

To je upravo ono što je Iran počeo raditi na Bliskom istoku. Raketni udari i napadi dronovima na plinsku, naftnu, zračnu, pomorsku i turističku infrastrukturu širom Zaljeva i šire nisu „činovi raspršene odmazde“, ocjenjuje profesor Pape. Upravo suprotno, radi se o pažljivo promišljenoj strategiji.

Cilj je steći političku prevlast tako što će birače, investitore i američke saveznike u regiji i šire navesti da preispitaju svoju podršku, prešutnu ili neku drugu, američko-izraelskoj ofanzivi, a Trump prisiliti na povratak za pregovarački stol, prenosi Telegram.hr. 

Strah od pobune

„Horizontalna eskalacija stavlja pritisak na meke poveznice između vlada i njihovih građana“, kaže profesor Pape. Nigdje to nije očitije nego u Zaljevu, gdje autokracije Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Katara, Bahreina i Omana već dugo strahuju upravo od one vrste ustanka u kakvoj je 1979. godine svrgnut iranski šah kojeg su podržavale SAD.

Bombardiranjem civilne infrastrukture u tim zemljama, Iran ne samo da uzrokuje fizičku, ekonomsku i ljudsku štetu, već vrši pritisak na te režime da preispitaju svoje odnose s Izraelom i Amerikom kako se ne bi suočili s nezadrživim nezadovoljstvom naroda.

Prema Jonnyju Gannonu, nedavno umirovljenom časniku CIA-e, zaljevske države troše oko 28 dolara na odbranu za svaki dolar koji Iran potroši ispaljujući ofanzivni arsenal. 

Iran želi stvoriti pritisak na SAD i zaljevske zemlje

Zato se iranski predsjednik u subotu izvinio „susjednim zemljama“ dok su ih njegovi projektili i dronovi nastavili gađati. Poruka je bila usmjerena građanima tih zemalja, a ne njihovim vladarima koji će, tvrdi Iran, izdati vlastiti narod.

„Što će sukob dulje potrajati, to će vladarima biti teže održati partnerstvo s Izraelom i SAD-om, bez žrtvovanja legitimnosti na domaćem terenu“, piše profesor Pape.

Burcu Ozcelik, stručnjakinja za sigurnost na Bliskom istoku u britanskom Kraljevskom institutu ustvrdila je za AFP da je iranska strategija stvoriti pritisak na Washington, naljutiti zaljevske zemlje i pridonijeti eksploziji cijena nafte, plina i drugih roba.  

Raste politički pritisak

Čak i prije nego što su započeli američko-izraelski napadi 28. februara, zaljevske države, s mogućom, ali nepotvrđenom iznimkom Saudijske Arabije, hitno su pokušavale nagovoriti Trumpa da sklopi dogovor s Iranom umjesto da se odluči za rat. Isto vrijedi i za Tursku, Irak, pa čak i Libanon.

S obzirom na to da cijene energije rastu, a inflacija se diže uslijed rasta cijena goriva i robe široke potrošnje, spomenute su zemlje pod sve većim političkim pritiskom da obuzdaju predsjednika Trumpa ili se distanciraju od njega.

Zasad je nejasno kako Trump može izaći iz spirale eskalacije koju su američko-izraelski napadi započeli prije 11 dana, ali to je sada njegov glavni problem.

„Horizontalna eskalacija nije samo pogađanje šireg spektra ciljeva. Njezin dublji učinak je promjena načina na koji neprijatelj percipira rizike. Širenjem područja djelovanja i produljenjem rata, Teheran prebacuje sukob iz takmičenja vojnih sposobnosti u bitku političke izdržljivosti.“, tvrdi Pape.

Produženi sukob prijeti potkopavanjem američkih saveza, a da ne spominjemo ankete u SAD-u, čiji građani već sada skuplje plaćaju gorivo na benzinskim pumpama. Većina kaže da se protivi ratu.

Izlazna strategija

„Teheran će pokušavati povećati cijenu eskalacije sve dok Washington ne počne tražiti izlaznu strategiju“, ocijenio je Ali Vaez, stručnjak za Iran u Međunarodnoj kriznoj grupi.

U ponedjeljak, s porastom cijena nafte do troznamenkastih brojki, Trump je prisilio na potpisivanje načelnog sporazuma o oslobađanju međunarodnih rezervi nafte za hitne slučajeve. Taj mehanizam mu kupuje vrijeme, ali samo odgađa donošenje zaista teških odluka, kao i nagli rast troškova.

U ponedjeljak je također implicirao da će rat uskoro završiti, ali to nije mišljenje Izraela, čiji interesi nisu u potpunosti usklađeni s interesima SAD-a. Benjamin Netanyahu, čija zvijezda kod kuće najjače sja kod kuće kada su okolne arapske države u problemima, rekao je da njegova vojna ofanziva protiv Irana „još nije završena“ i nastavio je pozivati ​​na promjenu režima u Teheranu.

Ohrabreni novi iranski vođa

Mojtaba Hamenei, novi iranski vrhovni vođa, posljednjih je dana vidio kako mu ubijaju oca, suprugu i djecu te se čini da nije raspoložen za kompromis. Haos koji su njegove snage izazvale na globalnim tržištima i geopolitičkim savezima posljednjih dana mogao bi ga samo ohrabriti u trenucima kada je dobio formalnu podršku i Rusije i Kine.

„Iz iranske perspektive, cilj rata je maksimizirati dobitke i ‘utisnuti’ u svijesti protivnika troškove borbe protiv Irana u budućnosti“, rekao je Danny Citrinowicz iz izraelskog Instituta za studije nacionalne sigurnosti.

U utorak je Abas Arakči, iranski ministar vanjskih poslova, ismijao američku vojnu intervenciju na Bliskom istoku, preimenovavši operaciju Epski bijes u operaciju Epska greška na društvenim mrežama. Još gore, Iranska revolucionarna garda, čije su jedinice decentralizirane i imaju slobodne ruke da rat prenesu u Ameriku, poslala je zlokobnu poruku: „Mi ćemo odrediti kraj rata.“