Tokom 12 godina, putem potpuno tajnih kanala, njemačka vlada je Izraelu prebacila sredstva u ogromnoj vrijednosti. Cilj ove operacije bio je finansiranje nuklearnog reaktora u Dimoni i osiguranje budućnosti zemlje, navodi se u velikom istraživanju izraelskog lista Haaretz.

Od decembra 1960. godine, kada postojanje nuklearnog reaktora u gradu Dimona u pustinji Negev više nije bila tajna, napisane su brojne knjige i analize o ovom osjetljivom projektu. Ipak, kako ističe Haaretz, dva ključna pitanja su do sada ostala bez jasnog odgovora: Koliko je cijeli projekt koštao i ko ga je platio?

Prema pisanju ovog izraelskog medija, odgovor na oba pitanja vodi do vlade Zapadne Njemačke. Kroz tajne zajmove, njemačka vlada je postala glavni finansijer izraelskog nuklearnog programa.

Konkretne brojke: Koliko je Njemačka uložila?

Haaretz iznosi precizne historijske podatke o transferima novca.

Između 1961. i 1973. godine, vlada u Bonnu je svake godine Izraelu prebacivala između 140 i 160 miliona maraka. Tokom tog perioda, prebačeno je ukupno blizu 2 milijarde maraka, što bi danas predstavljalo ekvivalent od oko 5 milijardi eura (odnosno oko 20 milijardi izraelskih šekela). Haaretz naglašava da je 1989. godine potpisan sporazum o otplati ovog "zajma", čime je on u praksi pretvoren u bespovratni grant.

"Drugim riječima, izraelski nuklearni projekt u najvećoj mjeri nisu platili jevrejski filantropi niti izraelski porezni obveznici, već njemački porezni obveznici", pojašnjava profesor Uri Bar-Joseph, autor teksta u Haaretzu. U kritičnim godinama (1961–1967), njemački zajmovi i vojna pomoć pokrivali su najmanje 20 posto izraelskog godišnjeg budžeta za sigurnost.

Tajni sastanak Ben-Guriona i Adenauera

Kako navodi izraelski list, korijeni ovog dogovora sežu u 1957. godinu. Iako je Izrael tada imao odlične odnose s Francuskom (od koje je i dogovorena kupovina samog reaktora), tadašnji izraelski premijer David Ben-Gurion bio je zabrinut zbog prijetnji arapskog svijeta, predvođenog egipatskim liderom Gamalom Abdelom Nasserom. Francuska se smatrala silom u opadanju, pa je Ben-Gurion odlučio potražiti snažnijeg saveznika.

Ključni trenutak dogodio se 14. marta 1960. godine u njujorškom hotelu Waldorf Astoria, gdje su se tajno sastali Ben-Gurion i tadašnji njemački kancelar Konrad Adenauer.

Prema dokumentima koje citira Haaretz, Ben-Gurion je uvjerio Adenauera da Njemačka treba pomoći Izraelu ne samo iz moralnih razloga zbog Holokausta, već i zato što je Izrael "zapadni bastion". Šifra pod kojom je Adenauerov kabinet vodio ovaj plan pomoći glasila je Aktion Geschäftsfreund ("Operacija Poslovni prijatelj"). Ugovoren je godišnji zajam od 50 miliona dolara na period od 10 godina.

Suđenje Eichmannu i njemački strahovi

Istraživanje donosi i fascinantan uvid u diplomatske ucjene tokom suđenja nacističkom zločincu Adolfu Eichmannu u Jerusalemu. Naime, njemačka vlada je strahovala da bi tokom suđenja mogla biti spomenuta imena visokih zvaničnika Adenauerove vlade koji su imali mračnu nacističku prošlost.

Najneprijatniji je bio slučaj Hansa Globkea, šefa Adenauerovog kabineta, koji je pomogao u kreiranju Nirnberških rasnih zakona, a istovremeno je igrao centralnu ulogu u tajnim isplatama Izraelu.

Haaretz navodi da su Nijemci zaprijetili zaustavljanjem finansiranja nuklearnog programa ukoliko se Globkeovo ime bude povlačilo po sudu. Ben-Gurion je popustio pod ovim pritiskom, zatraživši od tužioca Gideona Hausnera da izbjegava dokumente koji povezuju Globkea s Eichmannom. Uplate su uspješno krenule u decembru 1961. godine.

Dugoročne posljedice i nuklearne podmornice

Zanimljivo je da mehanizam ove pomoći nikada nije bio u potpunosti transparentan. Haaretz ističe da njemačka banka koja je odobravala zajmove za takozvani "razvoj Negeva" do danas nije objavila izvještaje o stvarnoj svrsi tih sredstava, a tadašnji njemački parlament je bio potpuno isključen iz procesa.

Izraelski list na kraju podsjeća da se njemačko finansiranje izraelskih strateških potencijala nastavilo i kasnije. Kao kompenzaciju za suzdržanost Izraela tokom Zaljevskog rata 1991. godine, Njemačka je preuzela troškove proizvodnje dvije podmornice klase Dolphin u iznosu od 880 miliona maraka, te platila polovinu troškova za treću.

Prema stranim izvještajima koje navodi Haaretz, ove podmornice posjeduju cijevi dovoljno velike za ispaljivanje krstarećih raketa s nuklearnim bojevim glavama.

"Ovim je Njemačka izgradila platforme koje Izraelu omogućavaju sposobnost drugog nuklearnog udara, čime je preuzela odgovornost za finansiranje značajnog dijela izraelskog nuklearnog kapaciteta", zaključuje se u opsežnoj analizi Haaretza, prenosi Klix.ba.