Trideset i dvije godine nakon potpisivanja Vašingtonskog sporazuma, dokumenta koji je trasirao put ka dejtonskom Ustavu Bosne i Hercegovine, politički život u Federaciji BiH i dalje se odvija između dvije suprotstavljene vizije države – one građanske i one zasnovane na etničkim principima ravnopravnosti konstitutivnih naroda, izvijestila je Federalna televizija.

Sporazum potpisan pod američkim pokroviteljstvom označio je prekretnicu: Bošnjaci i Hrvati prešli su iz međusobnog sukoba u političko partnerstvo. Kompromis je, osim primirja, donio i novu realnost – Federaciju Bosne i Hercegovine i formalni princip ravnopravnosti konstitutivnih naroda, s ciljem trasiranja puta ka reintegraciji cijele države.

Originalni koncept i iznevjerena druga faza

Miro Lazović, predsjednik Skupštine Bosne i Hercegovine, podsjetio je na originalnu arhitekturu sporazuma: "Sa Vašingtonskim sporazumom organizirana je cijela Bosna i Hercegovina. To su riječi Charlesa Redmana, kada sam ga pitao zašto se prihvata ime Federacija Bosne i Hercegovine samo za pola teritorija. On je rekao da je to prva faza, a u drugoj fazi teritorij pod kontrolom Karadžićevih snaga trebao je biti 'uguran' u Federaciju BiH. Nažalost, druga faza je otišla ka stvaranju Republike Srpske."

Milan Sitarski, analitičar Instituta za društveno-politička istraživanja Mostar, naglasio je da su mnoge političke snage izigrale duh i slovo sporazuma: "To je poremetilo balans i odnos snaga u Federaciji između puno brojnijih Bošnjaka i malobrojnijih Hrvata. To se ne bi smjelo odražavati na njihova prava kao konstitutivnih naroda, ali eto – tu su ostale neke rupe."

Između građanskog i etničkog principa

Lazović upozorava da pokušaji podjele BiH putem Izbornog zakona, posebno za instituciju Predsjedništva, vode u pravno i politički neprihvatljivom smjeru. "Problem nastaje kada se pokušavaju praviti etničke izborne jedinice – da Bošnjaci glasaju za Bošnjaka, Srbi za Srbina, Hrvati za Hrvata, što želi Hrvatsko narodno vijeće. Međutim, to nije projekt koji može biti prihvaćen u Evropi", rekao je.

Sitarski pak podsjeća na konkretne slučajeve kršenja duha sporazuma: u dva navrata, kroz Alijansu i Platformu, u Federalnu vladu ulazile su stranke koje su uživale oko 20 posto glasova Hrvata, dok su stranke s podrškom oko 80 posto hrvatskih birača ostajale izvan nje.

Kantonalni model uređenja spriječio je dominaciju jednog naroda, ali je istovremeno stvorio složen sistem vlasti u kojem umjesto partnerstva traje političko nadmudrivanje. Mir iz Washingtona opstaje – politički dogovor iz Washingtona još uvijek nije završena priča.