Vojislav Šešelj javno se nedavno pohvalio da su ga liječnici spasili od raka debelog crijeva, da mu je jedna metastaza u jetri nestala, a druga da stagnira. Usput je živnuo i na Haaškom sudu za ratne zločine i zatražio da mu se potvrdi oslobađajuća presuda, odnosno, da sud odbaci sve argumente žalbe haaškog tužiteljstva koje traži njegovu glavu za zločine po Hrvatskoj i BiH.

Šešelj je, znači, opet aktualan, pa je aktualan i njegov životopis koji je prošle godine objavio srbijanski Nedeljnik kroz njegov dosje iz Centra Resora državne bezbednosti za grad Beograd. Rođen 11. 10. 1954. godine u Sarajevu, otac mu je bio Nikola, majka Danica, Srbin, doktor pravnih znanosti, stanuje u Batajnici u Ulici posavskih odreda 36, otac četvero djece iz dva braka, predsjednik Srpske radikalne stranke... Razlog zašto ga je 2000. obavještajna zajednica u Srbiji pratila jest njegovo djelovanje s pozicija nacionalističkog ekstremizma i terorizma.

Otac mu je bio skretničar na željeznici, u Drugom svjetskom ratu od 1944. bio je u partizanima, ne čini se baš da bi bio ponosan na sina koji se svako toliko fura na četnike. Majka mu je vodila domaćinstvo. Mladi Vojislav, odavno je poznato, bio je toliko bistar mladić da je već u trećem razredu gimnazije u Sarajevu primljen u SKH, da je pravni fakultet u Sarajevu završio za samo tri godine s prosječnom ocjenom većom od devet, da je kao student bio čak i student-prodekan.

Zašto je pred kraj studija ušao u sukob s nekim profesorom, dosje ne navodi. Na pravu je magistrirao sa samo 23, na Katedri za međunarodno pravo i doktorirao sa samo 25 godina, 1979. Slijedio je vojni rok u Bileći, često je putovao u inozemstvo... I tako sve do 1981. kad ga SDB Sarajevo počinje pratiti kao sumnjivog liberala i nacionalista. U to vrijeme Šešelj je još bio sve samo ne rabijatni nacionalist. Veličao je Vuka Draškovića i njegove knjige, Draškovićevi su bili kumovi njegovom sinu, prijateljuje s intelektualcima raznih profila; od anarholiberala do nacionalista, u inozemstvu i Jugoslaviji.

Dosje navodi i to da je gospođa Drašković Šešelja financijski pomagala, te su ona i on, iako uz opasku da to "nije potvrđeno", imali seksualne odnose. Pod neprovjerene informacije spadaju i njegove navodne veze s potpredsjednicom RSK Majom Gojković i glumicom Ivanom Žigon.

Od Predraga Matvejevića do... čak su i njemački Zeleni i mnogi ljevičari žestoko tražili njegovo oslobađanje kad je Šešelj iz petnih žila stao kritizirati strukture i u BiH i šire po Jugoslaviji. Od 1982. do 1984. Šešelj je zatrpavao javnost člancima i analizama zbog kojih su ga u veljači 1984. policajci uhitili u vlaku Sarajevo-Beograd, vratili u Sarajevo i pretresli mu stan. Osumnjičen za: neprijateljsku propagandu.

Šešelj je tvrdio da su istražitelji tražili da objasni što to on šuruje s Milovanom Đilasom. U svibnju ga je sarajevski SDB opet uhitio, u pritvoru je započeo štrajk glađu, za njegovu slobodu apelirali su i Srđa Popović i Filozofsko društvo Srbije kroz peticije, akcije, prosvjedne skupove. I uspjeli su. Umjesto osam godina koliko je prvostupanjski dobio, savezni sud mu je odredio samo godinu i deset mjeseci. Ipak, svejedno mu nije bilo lako; mnogi su tada prosvjedovali zbog toga što su Šešelja u KPD Zenica fizički zlostavljali.