U ratu u kojem nije bilo pobjednika, izgleda da će izraelski premijer biti najveći gubitnik ulaskom u krhko i nejasno primirje s Iranom.

Nakon godina prijetnji Benjamina Netanyahua Iranu, njegovih akrobacija na Generalnoj skupštini UN-a, sumnjivih dosijea koji su beskrajno lebdjeli pred nosom svjetskih medija i diplomatskog pritiska na uzastopne američke predsjednike da pristanu na rat protiv Irana, izraelski sukob se pokazao kao promašaj, piše Guardianov viši međunarodni dopisnik Pete Beaumont u analizi dešavanja na Bliskom istoku.

Presuda američke obavještajne zajednice da su izraelska predviđanja o promjeni režima i revoluciji u Iranu bila "farsična" pokazala se tačnom. Izraelska procjena da će rat trajati u najboljem slučaju nekoliko dana, a u najgorem nekoliko sedmica, bila je žalosno pretjerana, prenosi N1.

"Politička katastrofa"

Čak i prije dva dana, prema izraelskom Kanalu 12, Netanyahu je vršio pritisak na Donalda Trumpa da ne pristane na prekid vatre. Američki predsjednik je jedan dan izdavao svoja genocidna upozorenja Teheranu, a zatim je popustio, prema nekim izvještajima, gurajući Izrael u stranu u svojim razmatranjima.

„Nikada u cijeloj našoj historiji nije bilo ovakve političke katastrofe. Izrael nije bio ni blizu pregovaračkog stola kada su se donosile odluke koje se tiču ​​suštine naše nacionalne sigurnosti“, napisao je glavni izraelski opozicioni lider, Yair Lapid, na X-u.

„Vojska je izvršila sve što je od nje traženo, a javnost je pokazala izuzetnu otpornost, ali Netanyahu je politički podbacio, strateški podbacio i nije postigao nijedan od ciljeva koje je sam postavio. Trebat će nam godine da popravimo političku i stratešku štetu koju je Netanyahu prouzrokovao zbog arogancije, nemara i nedostatka strateškog planiranja,“ dodao je.

Vođa ljevičarske Demokratske stranke, Yair Golan, također je nazvao primirje "strateškim neuspjehom" Netanyahua.

„Obećao je historijsku pobjedu i sigurnost za generacije, a u praksi smo dobili jedan od najtežih strateških neuspjeha koje je Izrael ikada vidio“, rekao je Golan na X. „To je potpuni neuspjeh koji ugrožava sigurnost Izraela u godinama koje dolaze.“

Realnost je da je Netanyahu sve uložio u svoj rat i svojim neuspjehom da osigura pad teokratskog režima, zapljenu teheranskih zaliha visoko obogaćenog urana ili značajnu degradaciju države, globalni ugled Izraela – koji je već masovno narušen njegovim postupcima u Gazi, gdje je optužen za genocid – je oštećen.

Što se tiče sigurnosti, uprkos Trumpovim tvrdnjama, moć Korpusa islamske revolucionarne garde je ojačana jer je Teheran - barem za sada - postigao svoj primarni cilj da jednostavno preživi jednomjesečni napad dvije najveće svjetske vojne sile.

Napadi su ostavili ranjeni, ali još uvijek netaknuti režim, sa značajnim vojnim resursima, koji će vjerovatno težiti brzom naoružavanju dok traži prilike za odmazdu.

Ozbiljne posljedice za Izrael i Netanyahua

Netanyahuovo insistiranje na nastavku napada u južnom Libanu također djeluje oholo, s obzirom na to da Izraelova proglašena namjera da stvori novu sigurnosnu zonu stavlja njegove snage u direktan sukob na terenu s borcima Hezbolaha koji su se historijski pokazali vještima u borbi na vlastitom terenu.

Posmatrano u ovom kontekstu, užasni i nenajavljeni masovni zračni napadi Izraela na Libanon izgledaju kao kazneni čin raseljavanja, nakon što su osujećeni u Iranu.

Posljedice u smislu javnog mnijenja i diplomatije vjerovatno će biti još ozbiljnije za Netanyahua i Izrael. U Americi, posebno, politički konsenzus koji datira još iz 1960-ih vidljivo se raspada. Ulogu Izraela u pritisku Trumpa na rat u Iranu napali su i progresivci i Magina krajnja desnica, dok je podrška Izraelu u širem smislu na historijski niskom nivou čak i među jevrejskim biračima.

Tu su i domaće posljedice za Netanyahua u izbornoj godini u Izraelu. Daleko od toga da će transformirati sigurnosnu situaciju Izraela, on će izaći iz rata ne ostvarivši nijedan od svojih glavnih obećanih ciljeva.

Uprkos Netanjahuovom dobro dokumentovanom cinizmu u isticanju njegovih obično privremenih dostignuća, Izraelcima će biti očigledno da uslovi ostaju uglavnom nepromijenjeni, daleko od toga da su uklonili ono što je on dugo opisivao kao „egzistencijalnu“ prijetnju Izraelu.

Iranski vrhovni vođa Ali Hamnei možda jest mrtav, ali ga je naslijedio njegov tvrdokorni sin. Umjesto da zatvori stranicu o iranskom nuklearnom programu, Teheranov plan od 10 tačaka, za koji je Trump rekao da predstavlja izvodljivu osnovu za pregovore, čini se da uključuje prihvatanje iranskog prava na obogaćivanje urana - iako je Trump negirao da je to bio dio sporazuma.

Za sada, barem, uslovi američko-iranskih pregovora ukazuju na nešto bliže okviru međunarodnog nuklearnog sporazuma Baracka Obame – koji je Netanyahu toliko naporno sabotirao, a Trump iz kojeg se povukao – nego na novu stvarnost.

Za neke, poput vojnog dopisnika Haaretz-a Amosa Harela, neuspjeh je bio ugrađen u Netanyahuove ratne planove.

„Mnoge slabosti koje dijele sadašnja američka administracija i izraelski sistem pod Netanyahuom došle su na vidjelo: sklonost kockanju zasnovana na neutemeljenim željama, plitkim i nedovršenim planovima, zanemarivanje stručnjaka ili agresivna upotreba pritiska kako bi ih se natjeralo da usklade svoje stavove sa željama političkog rukovodstva“, rekao je Harel.

I Izraelcima će biti jasno da je sukob koji se odvijao tokom proteklog mjeseca bio jedinstvena prilika za vođenje kampanje ovih razmjera uz punu podršku SAD-a. Moguća su i druga izbijanja sukoba, ali šansa da se takva dugotrajna neprijateljstva ponove čini se malom.

Trump se usprotivio tački najopasnije eskalacije, uključujući i pitanje raspoređivanja kopnenih trupa, što je izuzetno nepopularno u SAD-u među biračima, dijelom zbog ekstremnih troškova, i vrlo štetno za globalnu ekonomiju.

Nekima sigurno nije promaklo da je, nakon što je osigurao dugo željeni rat – i doživio njegov neuspjeh – malo vjerovatno da će Netanyahu dobiti podršku SAD-a da ga ponovi.

S obzirom na to da je to godinama opsesivna politička prodajna prednost izraelskog premijera, moglo bi se postaviti pitanje: koja je sada njegova svrha?

„Ovo je sada četvrti put zaredom – u Gazi, jednom u Libanu i dva puta u Iranu – da su njegova hvalisanja o potpunoj pobjedi i uklanjanju egzistencijalnih prijetnji razotkrivena kao prazna obećanja“, napisao je Harel.