Viktor Orbán ulazi u današnje parlamentarne izbore u Mađarskoj oslabljen – njegov Fidesz znatno zaostaje u anketama, a ishod bi mogao promijeniti puno toga, uključujući i bliske odnose s Moskvom i Vladimirom Putinom. Paradoks je to za čovjeka koji je političku karijeru započeo govorom kojim je zazvao povlačenje ruskih snaga iz Mađarske.

"Moramo izabrati ko će sastaviti vladu, ja ili Zelenski? Uz dužno poštovanje, nudim sebe", rekao je Orbán uoči glasanja. Cijeli njegov politički put – od ljevičarskog pobunjenika do tvrdog desničara, od nevjernika do čovjeka koji kleči pred Bogom – prati Paul Lendvai, nekadašnji dopisnik Die Pressea i Financial Timesa za istočnu Evropu i dugogodišnji urednik austrijske televizije ÖRF. Odlomke iz njegove biografije, uz dopuštenje autora, originalno je objavio tjednik Express u decembru 2020. godine.

"Obračun s tri osnovna tabua moderne mađarske historije počeo je 16. juna 1989. godine veličanstvenom povorkom 250.000 ljudi na Trgu heroja u Budimpešti. To je bilo prije formalnog silaska vladajuće stranke s vlasti i prije povlačenja sovjetskih okupacijskih snaga", piše Lendvai.

Politička senzacija toga dana bio je govor posve nepoznatog mladića s bradom. Zvao se Viktor Orbán, a imao je jedva 26 godina. "Ako vjerujemo u svoju snagu, tad ćemo moći ukinuti komunističku diktaturu. Ako smo dovoljno odlučni, možemo prisiliti vladajuću stranku na slobodne izbore. Ako nismo zaboravili ideje iz 1956., glasat ćemo za takvu vladu koja će odmah početi pregovore o povlačenju ruskih snaga. I ako smo dovoljno hrabri, i samo u tom slučaju, udovoljit ćemo zahtjevima naše revolucije", rekao je Orbán u govoru koji je trajao svega šest i pol minuta.

Po riječima njegovog biografa Józsefa Debreczenija, tada jednog od najoštrijih Orbánovih kritičara, bio je to "susret izvanrednog historijskog trenutka i iznimnog talenta".

Siromaštvo, football i put do Boga

Viktor Mihály Orbán rođen je 31. maja 1963. u malom mađarskom selu Alcsútdoboz, oko 50 kilometara sjeverno od Budimpešte, u siromašnoj porodici koja je živjela u kući djeda i bake s očeve strane.

"Legendarni djed bio je središnja figura cijele porodice. Fizički je bio div – kao lučki radnik ušao je u Drugi svjetski rat, a nakon raspada druge mađarske armije vratio se iz dugog zarobljeništva u Austriji bez ogrebotine, ali pun vojničkih zgoda", piše Lendvai.

Orbánovi su u Mađarskoj sedamdesetih bili toliko siromašni da nisu imali tekuće vode. Tek kad mu je bilo 15 godina, porodica se iz malog Felcsúta preselila u Székesfehérvár, gdje ih je u dvosobnom stanu od 54 kvadratna metra čekalo pravo malo čudo – kupaonica. "U Felcsútu nisu imali tekuću vodu. Vruća, koju su grijali u loncu na plinskom štednjaku, bila je luksuz. U tridesetima, kad je već bio uspješni mladi političar i predsjednik Fidesza, opisao je kako je za njega bilo 'nezaboravno iskustvo' kad je s petnaest godina prvi put mogao koristiti kupaonicu i jednostavnim okretom slavine doći do tople vode", navodi Lendvai.

Orbán za sebe kaže da je bio "nevjerojatno zločesto dijete – lošeg ponašanja, drsko i nasilno". "Izbacili su me iz svih škola. Odrasli me nisu mogli podnijeti, kao ni ja njih. Kod kuće sam imao stalnih problema zbog nediscipline; moj otac mlatio me jednom ili dva puta godišnje", rekao je. Životno načelo ostalo mu je nepromijenjeno od osnovne škole do fakul­teta: "Ako me udare, vraćam dvostruko."

Istovremeno, njegova najveća strast postao je fudbal. Igrao je za juniore vodećeg kluba mađarske prve lige. "U fudbalskoj ekipi sve je bilo drugačije – naišli ste na svakakve ljude: siromašne, bogate, pametne, glupe. Stvorila su se dobra prijateljstva. Upoznali smo ljude vrlo različitog porijekla i položaja. Kad sam promijenio tim, promijenio sam i kulturu", rekao je Orbán.

Zanimljivo je da iz istog sela Felcsút (1.688 stanovnika) potječe i Lőrinc Mészáros, najbogatiji Mađar i vlasnik NK Osijeka. Prijatelji su iz djetinjstva, a tajkun se zahvaljujući tom prijateljstvu od malog biznisa i montera centralnog grijanja za malo više od deset godina uspeo do nezamislivog bogatstva – triput je proglašen najbogatijim čovjekom u Mađarskoj. Prema Forbesu, "težak" je čak 1,25 milijardi eura. Upitan kako je uspio, Mészáros je odgovorio kratko: "Bog, sreća i Viktor Orbán."

Na vojsci je Orbán prvi put došao u kontakt sa sveprisutnom tajnom službom koja ga je pokušala pridobiti za doušnika. Ponudu je odbio, ali prijateljima to nije rekao. Tek kad su se u medijima pojavili nagovještaji o tome u junu 2005., objavio je dokument iz arhive koji je potvrdio da "pokušaj nije bio uspješan".

Od liberala do desničara: metamorfoza bez presedana

Na izborima 1994. Fidesz je postao najmanja parlamentarna stranka – a samo četiri godine kasnije, u maju 1998., Orbán je pobijedio i postao premijer. Najmlađi u mađarskoj historiji, a u to vrijeme i najmlađi u Evropi.

Lendvai piše kako je Orbána lično upoznao u septembru 1993., neposredno prije lošeg rezultata na izborima 1994. "Impresionirao je sve nas kao napredan političar mlade generacije pred kojim je svijetla budućnost. Ali već u vremenu kad je Orbán okrenuo leđa liberalizmu, liberalizam njega i njegovih najbližih prijatelja pokazao se jedva nečim značajnijim od blistave fasade. Odmah su shvatili da se hitno trebaju prilagoditi novim okolnostima."

Nakon najtežeg poraza u historiji Fidesza, Orbán je oštro kritizirao prethodnika Józsefa Antalla: "Nemamo ni svoje novine. Nemamo radio, nemamo niti jedan TV kanal. Ništa. I za to nema opravdanja." Procijenio je kao drugu veliku Antallovu grešku što je "zanemario osobne kontakte s osam do deset velikih kapitalista". "Što bi trebao učiniti? Samo pred bankarima trebam jasno staviti do znanja da su to naši ljudi, a onda pustiti krupni kapital da sve ostalo radi po svojoj logici", rekao je.

Na sedmom kongresu stranke, u aprilu 1995., Orbán se bez oklijevanja politički okrenuo udesno. "Stranka se sad naziva Fidesz – mađarska građanska stranka. Prema novoj politici, moramo surađivati sa snagama desno od centra." Nekad nemarno odjeveni pobunjenici s bradama počeli su se odijevati sve konzervativnije, a u parlament su počeli dolaziti s pažljivo ošišanim frizurama.

Orbánova transformacija kulminirala je crkvenim vjenčanjem s Anikóm Lévai 1997. godine – 11 godina nakon njihovog građanskog braka. Posjet Vatikanu, gdje ga je primio papa Ivan Pavao II., bilo je jedno od prvih Orbánovih putovanja u inostranstvo kao premijera. "Nisam imao vjerskog odgoja. Odrastao sam u svijetu nevjernika", sam je Orbán priznao. "Tko u sebi nosi vjeru, nadu i ljubav, neprilike će prihvatiti kao spas. Samo onaj tko je izgubio vjeru može biti poražen", rekao je nakon poraza 2002.

Čak je i autor blagonaklon prema Orbánu zaključio da je "njegovo približavanje Crkvi bilo posljedica politike". József Debreczeni, u dvotomnom vodiču o Orbánovim strategijama, dolazi do jednog zaključka: "Viktor Orbán je čovjek koji gotovo instinktivno vjeruje u stvarnost svega što smatra politički korisnim."

Na taj način vratio je Fidesz nakon osam godina opozicije na vlast i od 2010. vlada – čvrstom rukom, kao da nije premijer nego mađarski kralj.

Izvor: Express / 24sata.hr