„Iranci već provode blokadu Hormuškog tjesnaca, a kako to Amerikanci zamišljaju, to ćemo imati prilike vidjeti. Oni bi mogli stajati na ulazu u Hormuški tjesnac pa kontrolirati brodove koji ulaze ili izlaze. Vidjet ćemo i što će time SAD postići, ali činjenica je da su cijene nafte opet porasle. To ne mora značiti nove vojne sukobe, ali je vjerojatno da će Iran na to reagirati”, kaže u Briefingu vojni analitičar i stručnjak za sigurnost i geopolitiku Marinko Ogorec, profesor na Veleučilištu Velika Gorica i Sveučilištu Libertas.

Pretpostavlja da bi se Trumpu u toj blokadi mogle pridružiti Velika Britanija i Francuska, prenosi Jutarnji list.

„Primirje se još uvijek poštuje. Vjerujem da pregovori nisu u potpunosti prekinuti. Prekinuta je prva faza neposrednih pregovora, a nastavljaju se posredni pregovori koje Pakistan moderira i koji su ušli u fazu tihe ili tajne diplomacije. Vrlo rijetko se događa da se situacija riješi u par sati pregovora jer situacija ne bi ni bila tako ozbiljna da su se prije mogli dogovoriti”, ističe Ogorec, koji smatra da je do prekida rata i uspostave prometa kroz Hormuški tjesnac sada puno više stalo Americi nego Iranu.

Amerika traži izlaznu strategiju

„Amerika traži izlaznu strategiju. Očito je da je ovaj rat počeo na temelju potpuno pogrešne, katastrofalne, procjene situacije od SAD i Izraela. Ušli su u nešto u što nisu trebali ući s posljedicama koje nisu očekivali. Sada pokušavaju iz toga izaći. Nisu ostvareni njihovi politički i strateški ciljevi pa tako nije promijenjen režim u Iranu, a nisu očekivali ni da će biti onemogućen promet kroz Hormuz. Obje strane će proglasiti pobjedu, ali bi za sve nas bilo bitno da se neprijateljstva zaustave i da se tjesnac otvori. Oko iranskog nuklearnog programa će morati naći kompromis. Ako Amerika pristane na isplatu ratne odštete Iranu, znači da prihvaća da je krivac za početak rata. Iran će pokušati kompenzirati gubitke, možda na način da će naplaćivati prolaz kroz tjesnac”, govori Ogorec, dodajući da je i Iranu u interesu da morski promet što prije krene jer tim putem izvozi svoju naftu, ali i sve ostale proizvode. Vjeruje da se na bilateralnim razinama već daleko od kamera vode dogovori između Irana i pojedinih europskih država oko prolaska europskih brodova kroz tjesnac.

„SAD i Izrael su strateški saveznici otkad Izrael postoji, a izraelski lobi ima izuzetno veliku moć i pozicije u SAD-u. Glavni akter ovog sukoba je Izrael, odnosno Netanyahu koji je očito nagovorio Trumpa da pristane na nešto za što nema izlaznu strategiju. Kada bi se zaustavio sukob u Libanonu, kada bi izraelske snage počele poštovati primirje, vjerujem da bi Iran podigao blokadu Hormuza. Borbena djelovanja Izraela u Libanonu su slična kao u Gazi, a to su neselektivni napadi na civilne objekte. Možda je to osobni interes Netanyahua jer tako prolongira suđenje pred izraelskim sudovima zbog korupcije i drugih kriminalnih radnji. Netanyahu ima i određenu viziju velikog Izraela”, naglašava Ogorec.

Napominje da je Hezbolah ozbiljniji, organiziraniji, masovniji i bolje naoružan od Hamasa pa ga libanonska država nije uspjela razoružati, a vrlo je upitno i hoće li to poći za rukom Izraelu. Libanon, tvrdi Ogorec, nema kontrolu nad Hezbolahom pa su uzaludni pregovori Libanona i Izraela oko razoružanja Hezbolaha. Prema njegovim riječima, uništavanje civilnih ciljeva je ratni zločin, ali međunarodno ratno pravo očito nitko više ne poštuje.

„Hamas se skrivao iza civilnih objekata od važnog humanitarnog značaja i time ih je pretvarao u vojne ciljeve. Je li ratni zločin pogoditi bolnicu ispod koje se nalazi Hamasov zapovjedni centar? Vrlo teško da će itko odgovarati za ratne zločine. Ni Izrael ni SAD ne priznaju Međunarodni sud u Haagu kao niti Rusija i kako onda privesti one koji su najodgovorniji za pokretanja ratnih djelovanja? Konkretno mislim na Putina, Trumpa i Netanyahua”, kaže Ogorec.

„Europa mora početi razmišljati o stvaranju svojih vojnih snaga. NATO je još uvijek ta struktura koja osigurava sustav kolektivne obrane koji je dobro zamišljen, ali europske zemlje moraju za taj sustav više plaćati nego do sada. Europske zemlje bez problema mogu nadoknaditi vojne snage koje bi Amerika mogla povući iz svojih europskih baza, ali nije riječ samo o broju vojnika, nego o strateškim sustavima za navođenje, obavještajnoj potpori i satelitskim sustavima. Nisam siguran da će Amerika izaći iz NATO-a”, objašnjava Ogorec koji tvrdi da je NATO oslabljen kada je nakon urušavanja Sovjetskog Saveza krenula njegova transformacije iz vojno-političkog u političko-vojni savez.

Rusija profitira od tenzija između SAD-a i europskih članica NATO-a

„Rusija profitira od tenzija između SAD-a i europskih članica NATO-a. Situacija na Bliskom istoku ne ide na ruku Ukrajini jer SAD za vlastite potrebe troši puno oružja koje je bilo namijenjeno Ukrajini. Amerikanci su u sukobu s Iranom neplanirano poprilično istrošili svoj arsenal i malo toga je ostalo za Ukrajinu, kojoj to dodatno otežava pregovore s Rusijom”, upozorava Ogorec. Podsjeća da je Trump opet nedavno kazao da mu Grenland treba jer Pacifik postaje središte interesa velikih sila, a na drugom mjestu je Arktik.

„Jedino što je kod Trumpa predvidivo je njegova nepredvidivost. Teško je procijeniti što će napraviti u datom trenutku ovisno o tome što može dobiti. Ako mu ne ide od ruke, to ostavi na neko vrijeme, i prebaci se na nešto drugo”, zaključuje Ogorec.

Cijelu emisiju možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlista Briefing.