Turska je posljednjih godina izrasla u dominantnu globalnu vojnu silu, stvorivši jednu od najgušćih mreža vojnih baza i ispostava van svojih granica. Prema najnovijim analizama, turski vojni otisak se sada ravnopravno nosi sa tradicionalnim silama poput Velike Britanije, Francuske i Rusije. Poseban fokus Ankare usmjeren je na strateške tačke u Somaliji, Kataru i Libiji, dok u sjevernim dijelovima Iraka i Sirije Turska održava vjerovatno najveću koncentraciju stranih vojnih i obavještajnih objekata na svijetu.

Iako precizno rangiranje često zavisi od definicije vojne baze, stručnjaci ističu da Turska prednjači unutar NATO-a po procentu ljudstva koje je stalno raspoređeno u inostranstvu. Dok Sjedinjene Američke Države i dalje drže neprikosnoveno prvo mjesto sa stotinama instalacija, turska doktrina "strateškog dometa" pozicionirala je ovu zemlju kao nezaobilaznog faktora sigurnosti na tri kontinenta. Uz sve veći broj centara za obuku i logističkih čvorišta, Turska više nije samo regionalni igrač, već sila koja redefiniše vojnu mapu Balkana, Afrike i Bliskog istoka.