U kompleksnom raspletu parlamentarnih izbora u Mađarskoj, na kojima je Fides Viktora Orbana izgubio vlast, a dosadašnji premijer svoju fotelju po svoj prilici ustupio Péteru Magyaroru, poslovanje i sudbina MOL-a ukazuju se kao "vruć krompir". Nešto južnije, određene promjene u poslovanju spomenute kompanije mogle bi izazvati požar, budući da je tajming zaključenja ugovora o prodaji većinskog paketa akcija NIS-a (do 24. marta) bio usaglašen s datumom parlamentarnih izbora u komšiluku. Čini se da se najviše pita Magyar, ali glas imaju i vanjskopolitički partneri i konkurenti. Po običaju, Srbija će morati šutjeti, oiše Radara.

Reakcije i institucije

Na prve komentare budućeg premijera Mađarske o tome da zna ko „kumuje“ odnosu Vučića, Orbana i Roberta Fica, slovačkog premijera, predsjednik Srbije odgovorio je burno. I nije to jedini put da ispolji, kako je ranije govorio, konsternaciju. Štaviše, i za to postoji infrastruktura.

Savjet za nacionalnu bezbjednost, recimo, sve se češće ukazuje kao institucija za ulijevanje sigurnosti predsjedniku. Nije se sastao zbog oružanog sukoba u Banjskoj ili pokušaja diverzije na gasovodu kod Kanjiže, ali jeste zbog terorističkog napada u Rusiji i otmice Nicolása Madura. Pa ipak, zvanični povodi za održavanje sjednica i nisu važni, kada je suština u konferencijama nakon njih, na kojima će se još jedna institucija zloupotrijebiti za obračunavanje sa neistomišljenicima…

Ekonomski alarm

Za to vrijeme, naši novinari utvrdili su da je u državnoj kasi u aprilu zabilježen rekordni deficit od 818 miliona eura, čak dva puta veći nego što je bio tokom pandemije. U prva tri mjeseca država je potrošila 96 milijardi dinara više nego što je uspjela naplatiti prihoda i tako je povećala deficit za čak 245 posto u odnosu na 2025. godinu.

Nebojša Romčević: Sukob diktature i univerziteta

S nama je razgovarao Nebojša Romčević, profesor na FDU, koji je procijenio da se vladavina aktuelnog režima nesumnjivo bliži kraju. Taj proces je počeo, smatra on, kada je režim udario na akademsku zajednicu:

„Po svome biću, funkciji i misiji, univerzitet ne može biti sluga nijedne ideologije – čak ni kada je, kao u slučaju SNS-a, uopšte nema, jer je i to ideologija. Univerzitet ne može praviti kompromis s istinom. Količina medijskog smeća koja se istresa na univerzitete u Srbiji je pothranjivanje etnički suicidne ideje da društvu nije potrebna istina i da se ona može zamijeniti nekakvim PR aktivnostima. Upravo zbog toga, svaki univerzitet i svaka diktatura moraju doći u sukob. Diktature nestaju, univerziteti opstaju, to je jedina historijska konstanta.“

Jelena Trpković: Takva su vremena

Intervju smo uradili i sa slikarkom Jelenom Trpković, čija je knjiga zapisa od 1989. do 2006. godine nedavno objavljena pod naslovom Takva su vremena u izdanju kuće Most Art Jugoslavija.

„Prvi put poslije toliko godina, stavila sam u prvi plan sebe i svoje prolaženje kroz rat. Kada sam iz Dubrovnika dolazila u Beograd, dešavalo se da me nazivaju raznim imenima. Da sam srbomrzac, neprijatelj Srbije, hrvatski plaćenik, špijun… u Dubrovniku sam bila pod lupom u suprotnom smjeru. Nisam htjela da se ovom knjigom pravdam, već da ljudi vide koliko se nepromišljeno prozivaju ljudi i etiketiraju. Da se vidi kroz šta ljudi prolaze u takvim situacijama, kroz šta prolazi nevin čovjek koji je postao kolateralna šteta“, predočila je Trpković za Radar.