Nikada u historiji Amerike tako mali broj ljudi nije posjedovao tako mnogo bogatstva i moći. Jedan procenat onih na vrhu danas posjeduje više bogatstva od 93% Amerikanaca na donjem dijelu distributivne ljestvice. Bogatstvo samo jednog čovjeka, Elona Muska, iznosi 805 milijardi dolara, što je više od vrijednosti imovine kojom raspolaže 53% američkih domaćinstava na donjem dijelu ljestvice, piše The Guardian.com.

Ta velika nejednakost se produbljuje. Samo u prošloj godini, nakon što su od Donalda Trumpa dobili najveće poreske olakšice u historiji, 938 milijardera u Americi uvećalo je svoje bogatstvo za 1,5 biliona dolara. Predsjednik Trump i njegova porodica bogatiji su za 4 milijarde dolara.

Nikada u historiji Amerike nije bilo takve koncentracije vlasništva nad imovinom. Profiti ubrzano rastu, a nekoliko džinovskih korporacija dominira u svim sektorima ekonomije i naplaćuje sve više i više za svoje robe i usluge. Četiri kompanije sa Wall Streeta – BlackRock, Vanguard, Fidelity i State Street – zajedno su vlasnici više od 95% američkih korporacija.

Nikada u historiji Amerike tako mali broj milijardera nije tako čvrsto kontrolisao sve što vidimo, čujemo i čitamo u medijima – onim štampanim i na društvenim mrežama. Nikada nismo imali vladajuću klasu toliko korumpiranu sistemom finansiranja političkih kampanja koja je stekla tako veliku političku moć. Pedeset milijardera je već uložilo više od 433 miliona dolara u kampanje za izbore 2026. godine, s namjerom da utiču na rezultate i kupe kandidate koji će zastupati njihove interese.

Da zaključimo: najbogatijima u Americi nikada nije bilo ovako dobro.

Dvije suprotstavljene stvarnosti

To je jedna stvarnost. Evo još jedne stvarnosti.

Američka radnička klasa godinama trpi divljačke napade. Tehnološki bum traje već decenijama i produktivnost rada bilježi ogroman rast. Ali uprkos tome, kada se uračuna inflacija, današnji prosječni američki radnik nedjeljno zarađuje gotovo 20 dolara manje nego prije 53 godine.

Prema podacima korporacije Rand, 79 biliona dolara bogatstva se u posljednjih 50 godina prelilo od 90% stanovnika na donjem dijelu ljestvice u džepove 1% onih na vrhu. Gotovo sva dobit ostvarena rastom produktivnosti završila je u rukama tog jednog procenta.

Istovremeno, 60% Amerikanaca jedva sastavlja kraj s krajem i plaća nečuveno visoke troškove stanarine, zdravstvene zaštite, lijekova, namirnica, brige o djeci i osnovnih životnih potreba. Gotovo polovina starijih radnika nema nikakvu ušteđevinu za penziju, a preko 20% naših starih pokušava preživjeti sa manje od 15.000 dolara godišnje. Tragično je da 85 miliona Amerikanaca ima nedovoljno ili nikakvo zdravstveno osiguranje, a svake godine preko pola miliona njih bankrotira zbog medicinskih troškova.

Zašto u zemlji ogromnog bogatstva, inovativnih tehnologija i impresivno uvećane produktivnosti rada tako mnogo ljudi jedva preživljava?

Poreski sistem po mjeri bogatih

Jedan od glavnih razloga je poreski zakon koji su pisali plaćenici bogatih da služi interesima najbogatijih. Umjesto da osiguraju dovoljan fiskalni priliv za potrebe radničkih porodica, korporativni lobisti su sastavili zakon prepun rupa koji najbogatijim pojedincima i korporacijama dopušta da zaobiđu plaćanje poštenog udjela u porezu.

Warren Buffett je to precizno opisao 2006. godine: „U toku je klasni rat, nema sumnje, ali taj rat je povela moja klasa, klasa bogatih, i bogati u tom ratu pobjeđuju.“ Gospodin Buffett je dodao da on, kao multimilijarder, porez plaća po nižoj stopi nego njegova sekretarica. To je rekao prije tačno 20 godina. Danas je to i dalje bolna istina.

Milijarderi u Americi plaćaju porez po nižoj efektivnoj stopi nego prosječan radnik. Elon Musk je platio porez po stopi nižoj od 3,3%, dok je stopa za vozača kamiona u prosjeku 8,4%. Jeff Bezos, čije se bogatstvo procjenjuje na 223 milijarde dolara, platio je porez po stopi manjoj od 1%, dok vatrogasac prosječno plaća 8,7%. Michael Bloomberg plaća svega 1,3%, dok je stopa za medicinske sestre 13,3%. A Warren Buffett? Njegova poreska stopa bila je svega 0,1%, dok prosječan učitelj plaća 9,8%.

Prošle godine, kada je Trump odobrio korporativnoj Americi poreske olakšice od preko 900 milijardi dolara, kompanije poput Tesle, SpaceX-a, Palantira, Ticketmastera i vlasnika lanaca Taco Bell, Pizza Hut i KFC, platile su federalni porez na dohodak u iznosu od 0 dolara. Te kompanije zajedno vrijede 3,5 biliona dolara, a prošle godine su prijavile preko 17 milijardi dolara profita.

Plan za pravedniju budućnost

Američki narod počinje shvatati. U Kaliforniji su birači podržali oporezivanje milijardera kako bi se spasila zdravstvena zaštita za 3 miliona ljudi. U New Yorku je više od 62% stanovnika podržalo prijedlog gradonačelnika Zohrana Mamdanija za uvođenje dodatnog poreza od 2% za milionere i milijardere. Šest od deset Amerikanaca vjeruje da bogati plaćaju premalo poreza.

Zato sam nedavno predložio zakon o uvođenju poreza na neto bogatstvo po stopi od 5% za 938 milijardera u Americi. Tih 938 ljudi čine svega 0,000003% stanovništva, a zakon bi obezbijedio 4,4 biliona dolara u narednih 10 godina.

Šta bismo postigli tim novcem?

• Direktna pomoć: Svaki pojedinac u domaćinstvima koja zarađuju ispod 150.000 dolara dobio bi 3.000 dolara pomoći (12.000 dolara za četveročlanu porodicu).

• Stanovanje: Izgradili bismo 7 miliona pristupačnih stambenih jedinica i riješili problem beskućništva.

• Zdravstvo: Proširili bismo Medicare na stomatološke usluge, vid i sluh, te osigurali kućnu njegu za starije i invalide.

• Obrazovanje i djeca: Osigurali bismo univerzalnu brigu o djeci i minimalnu platu od 60.000 dolara za sve nastavnike.

Ovim zakonom bismo neutralisali rezove koje su napravili Donald Trump i republikanci, osiguravajući da 15 miliona Amerikanaca ne izgubi zdravstvenu zaštitu.

Zaključak

Današnji nivo nejednakosti je nerazuman. Da je ovaj zakon bio na snazi prošle godine, Elonu Musku bi nakon plaćanja 42 milijarde dolara poreza i dalje ostalo 792 milijarde dolara da „sastavlja kraj s krajem“. Marku Zuckerbergu bi ostalo 209 milijardi da prehrani porodicu, a Jeffu Bezosu 207 milijardi da zadrži krov nad glavom.

Životi stotina miliona Amerikanaca bili bi drastično bolji, a najbogatiji tu razliku jedva da bi primijetili.

Kao što je sudija Louis Brandeis mudro rekao 1933. godine: „Moramo odlučiti šta želimo. Možemo imati demokratiju ili možemo imati bogatstvo koncentrisano u rukama nekolicine. Ne možemo imati oboje.“

Izaberimo demokratiju umjesto oligarhije. Vrijeme je da najbogatiji počnu pošteno plaćati svoj dio. Izgradimo ekonomiju koja radi za sve, a ne samo za onih 1% na vrhu.