Unatoč velikim gubicima u ratu, Iran i dalje zadržava sposobnost ugrožavanja pomorskog prometa u Hormuškom tjesnacu zahvaljujući mreži malih, brzih i teško uočljivih plovila Revolucionarne garde, koja u kombinaciji s dronovima i projektilima predstavlja ključnu prijetnju jednoj od najvažnijih svjetskih trgovačkih ruta.

Iranski ratni brodovi koje su potopili američki i izraelski napadi razasuti su po mornaričkim lukama duž obale Perzijskog zaliva, no u sjeni i dalje djeluje ono što se naziva ‘flotom komaraca’. Riječ je o skupini malih, brzih i okretnih plovila namijenjenih uznemiravanju brodskog prometa, koja čini okosnicu pomorskih snaga Iranske revolucionarne garde, zasebne od regularne iranske mornarice.

Ta plovila, kao i projektili i bespilotne letjelice koje Garda može lansirati s njih ili iz prikrivenih položaja na kopnu, predstavljaju glavnu prijetnju plovidbi kroz Hormuški tjesnac.

Iran je ranije najavio da će tjesnac ostati zatvoren dok se ne postigne primirje u Libanonu. U petak su visoki iranski dužnosnici iznosili proturječne poruke o tome je li to primirje potaknulo otvaranje prolaza. Neki su tvrdili da američka blokada to i dalje onemogućuje, dok je zapovjednik mornarice Revolucionarne garde poručio da bi eventualno otvaranje uključivalo vojni nadzor svih prolazaka.

Pozdravljajući početnu najavu o otvaranju, američki predsjednik Donald Trump ocijenio je da je situacija u Hormuzu ‘riješena’, uz napomenu da će američka blokada iranskih luka ostati na snazi dok se ne postigne mirovni sporazum.

Gerilske akcije

Zadaća održavanja zatvorenog tjesnaca pala bi na mornaricu Revolucionarne garde.

‘Mornarica Revolucionarne garde djeluje više kao gerilska snaga na moru’, rekao je za The New York Times Saeid Golkar, stručnjak za Gardu i profesor političkih znanosti na Sveučilištu Tennessee u Chattanoogi.

‘Usmjerena je na asimetrično ratovanje, osobito u Perzijskom zalivu i Hormuškom tjesnacu. Umjesto oslanjanja na velike ratne brodove i klasične pomorske bitke, temelji se na napadima iz zasjede’, dodao je.

Tokom sukoba napadnuto je najmanje 20 plovila, prema podacima Međunarodne pomorske agencije pri Ujedinjenim narodima. Mornarica Garde rijetko je preuzimala odgovornost za te napade, za koje analitičari smatraju da su najčešće izvedeni dronovima lansiranim s mobilnih kopnenih platformi, koje je teško otkriti.

Dana 8. aprila, nakon što je proglašeno dvotjedno primirje, načelnik Združenog stožera američke vojske general Dan Caine izjavio je da je više od 90 posto regularne iranske mornarice, uključujući glavne ratne brodove, potopljeno. Procjenjuje se da je potopljena i otprilike polovica brzih napadnih plovila Revolucionarne garde, iako tačan broj nije poznat. Ukupne procjene kreću se od stotina do hiljada plovila, što je teško precizno utvrditi.

Napad iz zasjede

Ta plovila često su premala da bi se jasno vidjela na satelitskim snimkama, a smještena su uz obalu, uključujući i duboke špilje ukopane u stijene, spremna za brzo djelovanje. Njihov arsenal i dalje predstavlja ozbiljnu prijetnju trgovačkim brodovima.

‘I dalje su disruptivna sila. Nikada niste bili sigurni što planiraju i koje su im namjere’, rekao je umirovljeni američki admiral Gary Roughead.

Mornarica Iranske revolucionarne garde ustrojena je sredinom 1980-ih, tokom rata Irana i Iraka, nakon što je regularna mornarica pokazala nevoljkost za napade na naftne tankere država koje su finansijski podupirale Irak, poput Kuvajta i Saudijske Arabije, objašnjava analitičar Farzin Nadimi iz Washingtonskog instituta.

Napadi su se potom intenzivirali, što je potaknulo Sjedinjene Američke Države da pošalju ratne brodove radi pratnje tankera. Jedan od njih, USS Samuel B. Roberts, teško je oštećen nakon što je naletio na iransku minu, dok je u naknadnom sukobu američka mornarica potopila dvije iranske fregate i više drugih plovila. Nekoliko godina kasnije, tokom Prvog zalivskog rata, Iran je svjedočio razornoj vojnoj nadmoći SAD-a nad iračkim snagama, što je dodatno učvrstilo procjenu da se u izravnom sukobu ne može ravnopravno suprotstaviti američkoj vojsci.

Zbog toga je razvijena strategija asimetričnog ratovanja na moru, usmjerena na uznemiravanje brodskog prometa u Perzijskom zalivu, ističe Nadimi.

Razvoj Garde

Mornarica Revolucionarne garde danas broji oko 50.000 pripadnika i raspoređena je u pet operativnih sektora duž obale, uz prisutnost na brojnim otocima u Perzijskom zalivu koje Iran kontrolira. Iran je izgradio najmanje deset dobro skrivenih i utvrđenih baza za brza napadna plovila. Među njima se ističe baza Farur, koja služi kao središte pomorskih specijalnih snaga, čija je oprema u velikoj mjeri oblikovana prema američkim uzorima.

‘Mornarica Revolucionarne garde oduvijek se smatra predvodnicom sukoba s ‘Velikim Sotonom’ i stalno je u napetim odnosima s američkim snagama u Perzijskom zalivu’, rekao je Nadimi.

Okosnicu njene snage čini arsenal malih, brzih i vrlo pokretnih plovila namijenjenih brzim i iznenadnim napadima.

Zbog ograničenog prostora i visokog rizika, američki ratni brodovi izbjegavaju izravno djelovanje unutar Hormuškog tjesnaca, operirajući iz šireg područja, gdje su manje izloženi napadima. Iranske vlasti u međuvremenu su upozorile da bi operacije mogle proširiti i na Crveno more, dodatno povećavajući napetosti na jednoj od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta.