Nedjeljna najava uslijedila je uz oštru eskalaciju retorike. Trump je upozorio da Iran mora pristati na dogovor „na ovaj ili onaj način – milom ili silom“ i zaprijetio da će gađati ključnu infrastrukturu ako pregovori propadnu. Također je ponovio svoju prijetnju napadima na „mostove i elektrane“, za što su stručnjaci rekli da bi moglo predstavljati ratne zločine prema međunarodnom pravu, piše Aljazeera.com.

Iran je, međutim, do sada negirao da će učestvovati u razgovorima, optužujući SAD za „oružano piratstvo“ nakon što su američke snage u nedjelju napale i zaplijenile tanker povezan s Iranom, čime su dodatno pojačane tenzije između dugogodišnjih protivnika.

Šta su saopštile SAD?

U nedjelju je Trump najavio da će američki pregovarači u ponedjeljak otputovati u pakistanski glavni grad Islamabad na razgovore čiji je cilj okončanje američko-izraelskog rata protiv Irana.

U objavi na društvenim mrežama, predsjednik nije naveo koji će zvaničnici biti poslani na razgovore. Prva runda razgovora prošlog vikenda, na kojoj je potpredsjednik JD Vance predvodio američku delegaciju, završena je bez dogovora.

Trump je optužio Iran za kršenje dvosedmičnog prekida vatre, koji bi trebao isteći u srijedu, otvaranjem vatre u subotu u Hormuškom moreuzu. Američki predsjednik je zaprijetio uništavanjem civilne infrastrukture u Iranu ako ne prihvati uvjete dogovora koji nude SAD.

„Nudimo veoma pošten i razuman dogovor, i nadam se da će ga prihvatiti jer, ako to ne učine, Sjedinjene Američke Države će uništiti svaku pojedinačnu elektranu i svaki pojedinačni most u Iranu“, napisao je Trump na svojoj platformi Truth Social.

U daljoj eskalaciji, Trump je rekao da su američke snage u Omanskom zaljevu „zaustavile“ brod pod iranskom zastavom zvan Touska „tako što su raznijele rupu u strojarnici“. Rekao je da je brod pokušavao proći američku pomorsku blokadu iranskih luka.

Američke snage su se ukrcale na brod i preuzele fizičku kontrolu nad plovilom.

Kako je Iran odgovorio?

Iranski vojni štab Khatam al-Anbiya potvrdio je američki napad na tanker pod iranskom zastavom i naveo da će „uskoro odgovoriti“.

Zatim je iranska novinska agencija Tasnim izvijestila da su iranske snage poslale dronove u pravcu američkih vojnih brodova.

Ebrahim Azizi, šef Odbora za nacionalnu sigurnost iranskog parlamenta, izjavio je za Al Jazeeru da se Iran u svojim akcijama tokom razgovora sa SAD-om strogo vodi nacionalnim interesima i sigurnošću.

Na pitanje da li Teheran namjerava učestvovati u razgovorima u Islamabadu, rekao je: „Iran djeluje na osnovu nacionalnih interesa.“

„Trenutne pregovore vidimo kao nastavak bojnog polja, i u ovome ne vidimo ništa drugo osim bojnog polja“, rekao je on. „Ako to donese rezultate koji održavaju one s bojnog polja, onda je pregovaračka arena također prilika za nas... ali ne ako Amerikanci namjeravaju ovo pretvoriti u polje pretjeranih zahtjeva zasnovanih na njihovom siledžijskom pristupu.“

Koje su sada ključne tačke spora?

Od početka rata 28. februara, pojavio se niz novih tačaka spora – uz stare izazove:

Centralni spor vodi se oko Hormuškog moreuza, ključne globalne pomorske rute koja povezuje Zaljev s Arapskim morem. Petina svjetskih zaliha nafte i tečnog prirodnog plina (LNG) transportovana je kroz ovaj moreuz prije početka rata.

Iran insistira na suverenitetu nad plovnim putem, koji se nalazi unutar teritorijalnih voda Irana i Omana i ne spada u međunarodne vode, te je naveo da mogu proći samo brodovi koji „nisu neprijateljski“. Također su iznijeli ideju o naplati putarine, dok Washington zahtijeva potpunu slobodu plovidbe.

Nakon što je počeo rat, Iran je faktički zatvorio moreuz zabranom tranzita, napadima na brodove i navodnim postavljanjem morskih mina. Od tada je pomorski saobraćaj opao za 95 posto.

Prije sedam dana, SAD su sprovele vlastitu blokadu. Njihova mornarica blokira iranske luke kako bi izvršila pritisak na Teheran da ponovo otvori vitalni plovni put, dodajući time još jednu prepreku pregovorima.

Prema Robu Geistu Pinfold-u, predavaču međunarodne sigurnosti na King's koledžu u Londonu, Trumpov stav o moreuzu se promijenio tokom sukoba i ostaje nejasan.

„Imali smo situaciju da je Trump rekao da bi bio otvoren za zajedničku kontrolu Hormuškog moreuza s Iranom, gdje bi obje strane naplaćivale putarinu za brodove“, primijetio je Geist Pinfold, nazivajući ovo „potpuno drugačijim od pismenih zahtjeva SAD-a, ali i zahtjeva američkih regionalnih saveznika poput zaljevskih država i Izraela,... koji bi svaki dogovor koji učvršćuje iransku kontrolu nad Hormuškim moreuzom smatrali... nožem u leđa“.

„Ovo nije samo stvar između SAD-a i Irana. Ovdje se radi o tome da SAD moraju zadržati svoje regionalne saveznike na svojoj strani“, rekao je Geist Pinfold za Al Jazeeru.

Obogaćeni uranijum

Još jedno ključno pitanje je iranski nuklearni program, posebno njegove zalihe obogaćenog uranijuma.

SAD i Izrael insistiraju na nultom obogaćivanju uranijuma i optužuju Iran da radi na izgradnji nuklearnog oružja, dok za svoje tvrdnje ne pružaju nikakve dokaze.

Iran insistira na tome da su njegovi napori za obogaćivanje isključivo u civilne svrhe. On je potpisnik Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT) iz 1970. godine.

SAD su 2015. godine bile potpisnice Zajedničkog sveobuhvatnog plana akcije (JCPOA) pod tadašnjim američkim predsjednikom Barackom Obamom. U tom sporazumu, Iran se obavezao da će ograničiti obogaćivanje uranijuma na 3,67 posto, što je znatno ispod nivoa potrebnog za oružje, te da će se povinovati inspekcijama Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) kako bi se osiguralo da ne razvija nuklearno oružje. U zamjenu za to, ukinute su međunarodne sankcije Iranu.

Međutim, 2018. godine, tokom svog prvog mandata, Trump je povukao SAD iz JCPOA uprkos tome što je IAEA izjavila da je Iran do tog trenutka poštovao sporazum.

U martu 2025. godine, Tulsi Gabbard, američka direktorica nacionalne obavještajne službe, svjedočila je pred Kongresom da SAD „nastavljaju s procjenom da Iran ne pravi nuklearno oružje“.

Mjesec dana kasnije, IAEA je procijenila da Iran posjeduje 440 kg 60-postotno obogaćenog uranijuma. Iako je to također ispod nivoa za oružje, to je mali korak do postizanja čistoće od 90 posto potrebne za proizvodnju atomskog oružja.

U nedjelju, u oštro sročenim komentarima, iranski predsjednik Masoud Pezeshkian je izjavio da Trump nema nikakvo opravdanje da „liši“ Iran njegovih nuklearnih prava.

Maryam Jamshidi, profesorica prava na Univerzitetu u Koloradu u Boulderu, rekla je da se iranski stav o obogaćivanju zasniva na članu IV NPT-a, „koji priznaje da sve države potpisnice [sporazuma] imaju neotuđivo pravo na istraživanje, razvoj i korištenje nuklearne energije u miroljubive svrhe“.

„Zahtijevajući od Irana da nema obogaćivanje, Sjedinjene Američke Države uskraćuju Iranu njegova prava prema ovom sporazumu“, izjavila je za Al Jazeeru.

„Insistiranjem na očuvananju svog prava na obogaćivanje, Iran izražava razumnu želju da bude tretiran isto kao i svaka druga država prema međunarodnom pravu.“

Liban

Dva dana nakon prvih američko-izraelskih napada na Teheran 28. februara, u kojima je ubijen vrhovni vođa Ali Hamnei, grupa Hezbolah u Libanu koju podržava Iran počela je ispaljivati rakete i dronove na sjeverni Izrael, a Izrael je uzvratio pokretanjem invazije na južni Liban.

Iran je nepokolebljiv u stavu da se njegov prekid vatre sa SAD-om proteže i na Liban te zahtijeva od Izraela da okonča svoju ofanzivu protiv njihovog saveznika Hezbolaha i invaziju na Liban.

Nakon što je prvobitno negirao da dvosedmični prekid vatre uključuje Liban, Izrael je prihvatio desetodnevno primirje koje je počelo u četvrtak navečer nakon direktnih pregovora između Izraela i Libana. Međutim, taj prekid vatre također je na rubu propasti usred obnovljenih neprijateljstava.

U ponedjeljak je izraelska vojska tvrdila da je tokom noći pogodila napunjeni lansirni sistem u oblasti Kfarkela u južnom Libanu, dok je Hezbolah preuzeo odgovornost za višestruke eksplozije za koje je rekao da su pogodile konvoj od osam izraelskih oklopnih vozila, također u južnom Libanu.

Hezbolah je najmoćniji saveznik Teherana u regiji i centralni dio njegove „osovine otpora“, mreže oružanih grupa širom Bliskog istoka koje su uz Iran udružene protiv Izraela. Mreža također uključuje jemenske Hute i skup oružanih grupa u Iraku.

Koji su se zahtjevi SAD-a promijenili tokom sukoba?

Prije američko-izraelskog rata protiv Irana, Teheran je uvijek insistirao da pregovori budu isključivo fokusirani na iranski nuklearni program.

Zahtjevi SAD-a su se, međutim, proširili i izvan nuklearnog dosjea. Prije rata, Washington i Izrael su zahtijevali stroga ograničenja na iranski program balističkih raketa. Iran je rekao da je njegova sposobnost održavanja raketnih kapaciteta nešto o čemu se ne može pregovarati.

Državni sekretar SAD-a Marco Rubio upozorio je 25. februara da je odbijanje Irana da razgovara o svom raketnom programu „veliki problem“.

Ipak, otkako je 8. aprila najavljen dvosedmični prekid vatre i otkako su počeli pregovori uz posredovanje Pakistana, SAD nisu spomenule iranske balističke rakete, koje su bile glavna karakteristika iranske odmazde protiv američkih i izraelskih snaga.

Promjena vlasti u Iranu

SAD i Izrael također ne kriju svoju želju za promjenom vlasti u Iranu. Upitan dvije sedmice prije početka rata da li priželjkuje svrgavanje vlasti u Teheranu, Trump je rekao: „Čini se da bi to bila najbolja stvar koja bi se mogla desiti.“

Nakon ubistva Hamneija i više drugih visokih iranskih lidera, Trump je ustvrdio da je američko-izraelski rat u stvari donio „smjenu režima“, tvrdeći da su ključni slojevi rukovodstva „desetkovani“.

Stručnjaci su, međutim, osporili Trumpove tvrdnje, rekavši da je vlast u velikoj mjeri netaknuta, ako ne i jača.

Salar Mohandesi, profesor na Bowdoin koledžu u Maineu, tvrdi da uprkos američkim tvrdnjama, ono što se dešava u Iranu ne ispunjava nijednu ozbiljnu definiciju „smjene režima“.

„Osnovne strukture Islamske Republike su netaknute, a novi lideri su lojalisti režima koji su vjerovatno još tvrđih stavova od svojih ubijenih prethodnika“, izjavio je on za Al Jazeeru.

Mohandesi je rekao da je rat vjerovatno ojačao Korpus Čuvara Islamske Revolucije (IRGC), nešto što predstavlja „ubrzanje postojećeg“ trenda i ne mora nužno značiti smjenu režima, „sigurno ne na način na koji to Trump misli“.

„Trumpova izjava da je uspio u 'smjeni režima' samo je retorički potez kojim pokušava proglasiti pobjedu tamo gdje je nema“, dodao je on.

Prekid podrške proksi grupama

Tri dana prije početka rata, tokom svog obraćanja o stanju nacije u američkom Kongresu, Trump je optužio Iran i „njegove ubojite proksi grupe“ za širenje „ničega osim terorizma, smrti i mržnje“.

SAD i Izrael već dugo zahtijevaju od Irana da prestane podržavati svoje nedržavne saveznike – prvenstveno Hezbolah u Libanu, Hute u Jemenu i brojne grupe u Iraku.

Teheran je do danas odbijao ući u bilo kakav dijalog o ograničavanju svoje podrške ovim oružanim grupama.

Ali u petak je Trump tvrdio da je Iran pristao na gotovo sve američke zahtjeve, uključujući podršku svojim proksi grupama.

Saopćenje iranskog Ministarstva vanjskih poslova odbacilo je postojanje bilo kakvog takvog sporazuma, uz navode: „Amerikanci previše pričaju i stvaraju buku oko ove situacije. Ne dajte se zavarati!“

Može li se premostiti jaz?

U nedjelju je glavni iranski pregovarač i predsjednik parlamenta, Mohammad Bagher Ghalibaf, priznao da iako su u vezi s nekim pitanjima doneseni „zaključci“, „daleko smo od konačnog dogovora“.

Analitičar Geist Pinfold rekao je za Al Jazeeru da duboke podjele između SAD-a i Irana čine sveobuhvatan dogovor malo vjerovatnim u bliskoj budućnosti, uprkos nekim otvaranjima koja su proizašla iz Trumpovog mijenjanja stavova.

„Glavna komplikacija koja bi značila da je dogovor manje vjerovatan, ali ujedno i jedno od potencijalnih iznenađenja koje bi dogovor učinilo vjerovatnijim, jesu dvosmislenosti Trumpove administracije u pogledu toga šta su zapravo njene crvene linije“, rekao je on.

„U ovom trenutku, jaz izgleda nepremostiv“, dodao je Geist Pinfold, ističući da bi „najbolji mogući scenarij bio produženje prekida vatre, a ne stvarni dogovor.“

Pregovori između SAD-a i Irana suočavaju se sa velikim strukturalnim preprekama uprkos sve većim špekulacijama o dogovornom kraju trenutne krize, smatra Mohandesi sa Bowdoin koledža.

„Donald Trump osjeća da mora nekako pretvoriti ovaj katastrofalni poraz u neku vrstu pobjede“, napomenuo je on, dodajući: „Nejasno je kako bi to izgledalo za pregovaračkim stolom.“

Što se tiče iranske strane, Mohandesi vidi malo prostora za kompromis o ključnim strateškim pitanjima. „Iran apsolutno neće napustiti svoj raketni program. Neće prestati podržavati svoje saveznike u regiji, i gotovo sigurno neće pristati na nulto obogaćivanje“, izjavio je on.

Akademik je doveo u pitanje da li bi čak i obnova pomorskog saobraćaja predstavljala značajan uspjeh za Washington. Čak i ako bi Trump „nekako uspio ubijediti Iran da vrati Hormuški moreuz na predratni status quo, nejasno je kako bi to bila velika pobjeda s obzirom na to da je moreuz bio otvoren prije nego što je on započeo rat“, rekao je Mohandesi.