Karijera i životni put Zdenka Lučića, najozbiljnijeg potencijalnog kandidata hercegovačke Petorke za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, predstavlja spoj vojnog iskustva, političkog angažmana i ekonomskog djelovanja, oblikovanog u kontekstu raspada bivše države te tranzicije društva u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Ukoliko se Petorka (HDZ 1990, HRS, HNP, HDS i HSS) usaglasi, Lučić će biti kandidat koji će se boriti za naklonost hrvatskog biračkog tijela u BiH protiv HDZ-ove Darijane Filipović i Slavena Kovačevića (DF).

Danas je saopćeno da će konačna odluka o kandidatu Petorke biti donesena prije službenog raspisivanja izbora, što se očekuje početkom narednog mjeseca.

Još kao student prava, Zdenko Lučić iz Ljubuškog uključio se u organizaciju osnivanja HDZ-a Bosne i Hercegovine te učestvovao u pripremama odbrane od velikosrpske agresije. Po završetku studija 1991. godine, u koordinaciji s HDZ-om i tadašnjim ministrom odbrane Šimetom Đodanom, odlazi kao instruktor specijalnih jedinica u Zbor narodne garde (ZNG), hrvatsku vojnu formaciju pod komandom hrvatskog Ministarstva odbrane koja je djelovala između maja i oktobra 1991. godine.

Tokom Domovinskog rata u Hrvatskoj obavljao je dužnosti komandanta taktičkih i specijalnih jedinica. Učestvovao je u oslobađanju kasarni JNA u Splitu, Sinju i Pločama, kao i u diverzantskim i obavještajnim operacijama na južnom ratištu. Njegovo ime povezuje se s vojnim operacijama na Kupresu 1992. godine te s ustrojavanjem ključnih struktura HVO-a, uključujući Vojnu policiju, jedinice posebne namjene i sistem obuke regruta, piše Klix.

Njegov ratni i sigurnosni angažman zaokružen je radom u sigurnosno-obavještajnoj službi Hrvatske nakon 1996. godine (odjel SIS HRZ i PZO).

Političku karijeru Lučić intenzivira krajem 1990-ih. Na Konvenciji Mladeži HDZ-a BiH 1997. godine izabran je za predsjednika organizacije, a godinu kasnije uvodi je u evropsku asocijaciju DEMYC. Istovremeno djeluje i na nacionalnom nivou u Hrvatskoj kao jedan od zvaničnika HDZ-a u periodu kada stranku vodi Mario Kapulica.

Na izborima 1998. godine ulazi u Zastupnički dom Parlamenta Federacije BiH, gdje učestvuje u radu komisija i zakonodavnim procesima.

Nakon političkih previranja unutar HDZ-a i šire društvene krize početkom 2000-ih, Lučić se priključuje osnivanju nove političke opcije – Hrvatskog istinskog preporoda, na čijem čelu je bio Miroslav Tuđman. Kao generalni sekretar stranke nastavlja političko djelovanje i na lokalnom nivou, gdje 2002. godine postaje vijećnik u Makarskoj.

Paralelno s političkim i vojnim angažmanom, Lučić gradi i akademsku karijeru. Kao asistent na Sveučilištu u Mostaru predaje trgovačko pravo i javne finansije te objavljuje stručne knjige i radove iz oblasti ekonomije i prava.

U privrednom sektoru istakao se kao direktor i finansijski stručnjak. Krajem 1990-ih preuzima vodeće funkcije u bankarskom sektoru, uključujući Dubrovačku i Auro banku, gdje učestvuje u stabilizaciji finansijskog sistema kroz restrukturiranje i međunarodnu saradnju, uključujući projekte s USAID-om.

Kasnije djeluje u sektoru osiguranja i privatnog poduzetništva, uključujući učešće u širenju trgovačkog lanca Lidl u Hrvatskoj. Kao konsultant pomaže investitorima iz dijaspore te se bavi problematikom poslovne klime, što dokumentuje u knjizi o korupciji i administrativnim preprekama „Makarska biro – korupcija“, u kojoj opisuje poteškoće s kojima se susreću investitori i povratnici u Republici Hrvatskoj.

Godine 2020. očekivala se odbrana njegovog doktorskog rada na temu „Međunarodni utjecaj na tranziciju kapitala“.

Karijera Zdenka Lučića odražava tranzicijski put generacije koja je učestvovala u stvaranju novih državnih i institucionalnih okvira. Njegov rad obuhvata tri ključna područja – odbranu i sigurnost, politiku i ekonomiju, uz interes za akademski i analitički pristup društvenim procesima.