Nova željezara Zenica i gašenje dijela proizvodnje bili su top tema protekle sedmice u BiH.

Zamršeni odnosi, uključivanje Vlade FBiH, kao i sukob na relaciji sindikat-uprava NZŽ, na kraju su rezultirali ključnim pitanjem: hoće li padom ove kompanije domino-efektom pasti i kompletna industrija u Bosni i Hercegovini.

Kao kula od karata počela se urušavati industrija u BiH. Krenulo je sa Kokasrom Lukavac, pa problemima u Rudniku Ljubija i na kraju je došla Nova željezara Zenica, koja je tokom prošle sedmice počela gasiti dijelove proizvodnje.

Svetlana Cenić, ekonomistkinja, ukazuje šta znače problemi u zeničkoj Željezari za bh. privredu, piše N1.

– Zatvaranje (ili čak i dugotrajna obustava integralne proizvodnje) u Željezari Zenica ima sistemske posljedice za cijelu privredu BiH, jer se radi o jednom od rijetkih preostalih velikih industrijskih sistema, sa jakim lancem dobavljača. U ovoj državi ljudski život nije ništa i ne vrijedi nikome u vlasti, ali red je pomenuti prvo direktni gubitak radnih mjesta i pad potrošnje. Bez posla ostaje oko 600 radnika, a indirektno je ugroženo više od 10.000 radnih mjesta (dobavljači, transport, usluge) To za ekonomiju znači pad plata, potrošnje, manji promet u trgovinama, a i slabiji prihod u budžetima – navela je ona.

Takođe, pad zeničke Željezare, prema riječima Cenićeve, sa sobom nosi i velike probleme i u drugim oblastima.

– Željezara nije izolovan sistem; ona “vuče” pola industrije: energetika, rudarstvo, transport i logistika Željeznice FBiH i Željeznice Republike Srpske gube ključne terete – čak do 60% teretnog prometa moguće da je vezano za ovaj sistem. Zatim, metalna i prerađivačka industrija, jer će biti nedostatak domaćeg čelika, rast cijena sirovina, pad konkurentnosti domaćih firmi. Gašenjem se smanjuje industrijska baza BiH i BiH se dodatno pretvara u uvozno zavisnu ekonomiju. BiH gubi tešku industriju (čelik) i zavisnost od uvoza postaje trajna, odnosno smanjuje se industrijska sigurnost zemlje – istakla je ona.

Kako je kazala Svetlana Cenić, postoji rješenje za cijelu ovu situaciju a to je zeleno restrukturiranje. Ono, navodi, košta, a postoji način i kako naći finansijska sredstva za to.

– Od svih rješenja, tzv. zeleno restrukturiranje bi bilo najbolje. Ono košta, ali ako se pare mogu dati za sve troškove koje su posljedica neodgovornosti vlasti, ako se može ulaziti u ogromne dugove na potpuno neproduktivne stvari, ovo bi bilo isplativo ulaganje u budućnost. Ako pitate gdje naći pare, onda pitajte i zašto tržište kapitala ne radi, zašto se reforme uporno odgađaju i zašto svi okreću glavu od nečega što bi oživjelo našu skapavajuću privredu. Međutim, nećete dobiti odgovor od ljudi kojima je javni interes na zadnjem mjestu. Samo privatni dilovi i talovi ih rukovode – kategorična je Cenićeva.