Iran predlaže uvođenje naknada za brodarske kompanije koje prolaze Hormuškim tjesnacem, s ciljem prikupljanja sredstava od pomorskog prometa. Prijedlog je osmišljen tako da se plaćanje ne bi smatralo "cestarinom", već naknadom za specifične usluge.

Takva formulacija trebala bi osigurati što veću političku i pravnu podršku planu koji Iran razvija s Omanom. Teheran je rješavanje svojih zahtjeva postavio kao ključan preduvjet za smirivanje napetosti, što uključuje prekid njegove blokade tjesnaca i protublokade iranskih luka koju provodi američka mornarica.

Prijedlog zakona i suradnja s Omanom

Prijedlog zakona, nazvan Plan upravljanja Hormuškim tjesnacem, trenutačno je u proceduri u iranskom parlamentu i pitanje cestarina ostavlja otvorenim. Unatoč tome, neki zaljevski diplomati opisuju iranski stav kao konstruktivan s obzirom na to da Teheran trenutačno kontrolira plovni put. Kroz tjesnac, koji je na najužem dijelu širok samo 21 nautičku milju, prolazi gotovo 20 posto svjetske nafte.

Iran je u nedjelju održao razgovore s Omanom, koji nadzire južnu stranu tjesnaca. Svaki iranski prijedlog zahtijeva usklađivanje s Omanom, potpisnikom Konvencije UN-a o pravu mora (UNCLOS). Dvije zemlje namjeravaju zatražiti podršku UN-a i Međunarodne pomorske organizacije, predstavljajući plan kao zajednički, a ne jednostrani korak.

Protivljenje Europe i pravni status tjesnaca

Ujedinjeno Kraljevstvo i druge europske zemlje protive se uvođenju naknada, pozivajući se na načelo slobode plovidbe. Tvrde da tjesnac ima poseban pravni status međunarodnih voda koje povezuju dva dijela otvorenog mora. Iako Iran nije ratificirao UNCLOS, u svom prijedlogu pokušava koristiti jezik koji je u skladu s tom konvencijom.

Tumačenje prava mora

Članak 26. Konvencije o pravu mora zabranjuje obalnoj državi da naplaćuje prolazak brodova kroz njezine teritorijalne vode. Međutim, naknade se mogu naplatiti stranom brodu kao plaćanje za specifične usluge koje su mu pružene, poput lučkih usluga, peljarenja ili sigurnosnih službi.

Visina naknade ne smije biti diskriminatorna. Uvjet je da se naknada odnosi na stvarno pružene usluge, a ne na zaštitu od opasnosti koju je umjetno stvorila sama država koja uvodi naplatu.

Iransko viđenje ograničenja plovidbe

Iran tvrdi da se njegova ograničenja slobode plovidbe razlikuju od lučke ili opće blokade. Navodi da je nametnuo samo preventivno ograničenje prolaska neprijateljskih plovila kroz uski plovni put unutar svojih teritorijalnih voda.

Poziva se na pravo na samoobranu prema članku 51. Povelje UN-a, tvrdeći da je reagirao na nezakonit i ničim izazvan oružani napad. Prema iranskom stajalištu, domaći zakoni ukidaju pravo neškodljivog prolaska za plovila uključena u neprijateljske aktivnosti.