Sistem fosilnih goriva je u fazi kolapsa, a rat s Iranom ubrzao je nepovratni slom energetskog sistema koji napaja bolnice, farme, fabrike i domaćinstva širom svijeta.

Novi radni dokument Rimskog kluba (Club of Rome) pod nazivom Earth4All, čiji su koautori Nafeez Ahmed, Divyesh Desai i Sandrine Dixson-Decleve, upozorava da je svijet prešao kritičnu tačku i ušao u fazu trajnog pada zaliha fosilnih goriva. Sukob je istovremeno slomio pet ključnih sistema – energetiku, hranu, industriju, farmaciju i državne finansije – pri čemu svaki neuspjeh dodatno pogoršava ostale.

Kako civilizacije propadaju

Analitičar sistema Thomas Homer-Dixon predvidio je ovaj „sinhroni neuspjeh“ još 2002. godine koristeći upravo scenario rata s Iranom. Višestruki sistemi sada otkazuju brže nego što vlade mogu odgovoriti.

U Velikoj Britaniji i Evropi, poremećaji u Zaljevu zaustavili su proizvodnju đubriva u katarskom gigantu QAFCO (koji pokriva gotovo polovinu svjetske trgovine ureom), što će ove zime dodatno podići cijene hrane. Računi za energiju rastu, dok se 85% generičkih lijekova u britanskom zdravstvenom sistemu (NHS) suočava s nestašicom. Hemijski sektor Ujedinjenog Kraljevstva, koji je već u padu za 30% od 2019. godine, rizikuje trajno zatvaranje postrojenja Grangemouth. Vlade su potrošile više od 135 milijardi dolara u krizi 2022. godine i više nemaju nikakvih rezervi.

Smanjenje viška energije

Šef Međunarodne agencije za energiju (IEA) Fatih Birol naziva ovo najvećom prijetnjom energetskoj sigurnosti u historiji. Korijenski uzrok je pad povrata energije na uloženu investiciju (EROI): nafta je 1960-ih vraćala oko 44:1, dok je danas taj omjer prepolovljen. Do 2030. godine industrija bi mogla trošiti četvrtinu sopstvene proizvodnje samo da bi proizvela više energije. Američki škriljac, koji je činio 90% globalnog rasta od 2015. godine, dostiže svoj maksimum, dok ostala polja propadaju. Za razliku od 1970-ih, ovdje je riječ o geološkoj iscrpljenosti – šteta je trajna.

Put ka "superobilju" energije nude solarna energija i vjetar, koji nakon izgradnje imaju troškove goriva blizu nule. Modeliranje organizacije RethinkX pokazuje da Velika Britanija može stvoriti obnovljivi sistem koji proizvodi 8 do 14 puta više električne energije od trenutne za oko 1.000 dolara po osobi tokom 20 godina. Ovaj višak omogućio bi razvoj novih industrija u proizvodnji vodonika, đubriva i čelika. Vlade se sada suočavaju sa sve užim prostorom za djelovanje: ili upravljana tranzicija ka čistom energetskom obilju i suverenitetu, ili nekontrolisani sistemski slom, prenosi kanal New Rules.