Njemačka ubrzano provodi proces militarizacije države i priprema se za potencijalni sukob velikih razmjera. Berlin je povukao potez koji već izaziva burne reakcije, a dokument pod nazivom "Odgovornost za Evropu", objavljen na zvaničnoj stranici Bundeswehra (Savezne odbrambene snage), otkriva pravac njemačke vojne politike do 2039. godine.

Ministar odbrane Boris Pistorius ovaj plan naziva historijskom prekretnicom, naglašavajući da je riječ o dugoročnom i sistemskom zaokretu. U samoj srži strategije nalazi se ambiciozan cilj: transformacija njemačke vojske u najjaču silu na evropskom kontinentu. Broj vojnika trebao bi porasti sa oko 185.000 na 260.000, dok bi rezerve skočile sa 70.000 na čak 200.000. Ukupan potencijal time bi se približio cifri od 460.000 ljudi, navodi Webtribune.

Rusija kao glavni sigurnosni izazov

Dokument ne ostavlja mnogo prostora za tumačenje kada je riječ o sigurnosnim prioritetima. Kao glavni izazov jasno se označava Rusija, a analitičari primjećuju da se ta zemlja u strategiji pominje više puta. Istovremeno, razmatraju se i scenariji koji uključuju potencijalne sukobe u okviru NATO saveza, iako značajan dio konkretnih planova ostaje van očiju javnosti.

Boris Pistorius je to objasnio jednostavno: objavljivanje svih detalja značilo bi odavanje informacija protivniku. Kako primjećuju stručnjaci, među kojima je i Vladislav Belov iz Instituta za Evropu Ruske akademije nauka, dokument predstavlja logičan nastavak ranijih signala. Njemačka se priprema za dugoročnu konfrontaciju i sistematski jača svoje kapacitete, dok je Rusija uklonjena s liste potencijalnih partnera.

Faze razvoja i tehnološka nadmoć

Plan razvoja podijeljen je u nekoliko faza. Do 2029. godine predviđeno je postizanje takozvane maksimalne izdržljivosti, odnosno kvantitativno jačanje vojske. Nakon toga slijedi period do 2039. godine, koji je fokusiran na kvalitet – tehnološku nadmoć, modernizaciju i dostizanje vrhunskih operativnih sposobnosti. Upravo ta završna godina izaziva dodatnu pažnju jer se poklapa sa stogodišnjicom početka Drugog svjetskog rata.

Paralelno s unutrašnjim reformama, Berlin pojačava i spoljnopolitički vojni angažman. Nakon posjete Volodymyra Zelenskyog, Njemačka je preuzela obaveze finansiranja ugovora o isporuci naoružanja Ukrajini. U planu su rakete za sisteme protivzračne odbrane Patriot, isporuka sistema IRIS-T, kao i izdvajanje stotina miliona eura za razvoj udarnih kapaciteta. Posebno mjesto zauzimaju projekti razvoja dronova srednjeg dometa uz primjenu vještačke inteligencije.

Ekonomska dimenzija i politički otpori

Rast vojne potrošnje direktno utiče na jačanje odbrambene industrije. Kao primjer se često navodi kompanija Rheinmetall i njen direktor Armin Papperger, čija firma bilježi značajan rast vrijednosti. Ipak, unutar same Njemačke ne postoji potpuni konsenzus. Predstavnici stranke AfD upozoravaju na rizike eskalacije, ali njihovo mišljenje ostaje u manjini jer vladajuća struktura, uključujući kancelara Friedricha Merza, nastavlja podržavati sadašnji kurs.

Sve se ovo uklapa u proces jačanja evropske uloge unutar NATO-a, gdje Njemačka očigledno teži centralnoj poziciji. Neki analitičari ukazuju da se militarizacija može posmatrati i kao pokušaj stabilizacije posrnule njemačke industrije kroz vojni sektor. Ostaje otvoreno pitanje vodi li ovo ka strateškom jačanju ili ulasku u ciklus s nepredvidivim posljedicama, ali je sigurno da Berlin više ne skriva ambiciju da postane ključni vojni faktor u Evropi.