Odbrana pravosnažno osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića podnijela je 30. aprila 2026. godine hitan zahtjev Međunarodnom rezidualnom mehanizmu za krivične sudove (IRMCT), tražeći njegovo privremeno ili prijevremeno puštanje na slobodu iz, kako navode, “humanitarnih razloga”.

U podnesku dostavljenom predsjednici Mehanizma, sutkinji Gracieli Gatti Santana, advokati ratnog zločinca Ratka Mladića tvrde da je njegovo zdravstveno stanje naglo i nepovratno pogoršano, te da se nalazi “u završnoj fazi života”.

Odbrana navodi da je ratni zločinac Ratko Mladić nedavno doživio ozbiljan neurološki incident, praćen potpunim gubitkom govora i poteškoćama pri gutanju, zbog čega je hitno hospitaliziran. Prema njihovim tvrdnjama, od tada je njegovo stanje dodatno pogoršano, te je sada u velikoj mjeri nepokretan i vezan za krevet ili invalidska kolica.

U zahtjevu se ističe da je riječ o “naprednom i nepovratnom medicinskom propadanju”, uz niz dijagnoza koje uključuju srčane probleme, oštećenje bubrega, dijabetes i neurološke komplikacije koje upućuju na mogući moždani udar.

Odbrana također tvrdi da ratni zločinac Ratko Mladić više nije sposoban za smislenu komunikaciju, čak ni sa članovima porodice i advokatima, što, kako navode, dodatno otežava njegovo liječenje.

U podnesku se iznose i kritike na račun medicinske njege u pritvorskoj jedinici Ujedinjenih nacija u Haagu. Pozivajući se na izvještaje ljekara, odbrana tvrdi da ne postoje adekvatni uslovi za kontinuirano praćenje njegovog stanja, uključujući izostanak redovnog EKG nadzora, 24-satnog monitoringa vitalnih funkcija i drugih ključnih dijagnostičkih procedura.

Navodi se i da zatvorska bolnica ne može pružiti nivo njege potreban za pacijenta u terminalnoj fazi bolesti, te da bi “hospicijska njega izvan zatvorskog sistema” bila primjerenija.

Argument da ne postoji rizik od bjekstva

Odbrana naglašava da ratni zločinac Ratko Mladić, zbog svog zdravstvenog stanja, navodno ne predstavlja nikakav rizik od bjekstva. Pozivaju se na raniju sudsku praksu prema kojoj teška bolest i potreba za palijativnom njegom isključuju mogućnost skrivanja ili bijega.

Također se ističe da bi njegov sin, koji ima ovlaštenje za donošenje medicinskih odluka, mogao efikasnije učestvovati u liječenju ukoliko bi ratni zločinac Ratko Mladić bio pušten na slobodu.

U zaključku, odbrana tvrdi da bi nastavak pritvora u ovakvim okolnostima mogao predstavljati “nehumano i ponižavajuće postupanje”, te traži da se ratnom zločincu Ratku Mladiću omogući liječenje izvan zatvorskog sistema, uz očuvanje određenih sigurnosnih mjera.

Naglašavaju da bi mu, kako navode, trebalo omogućiti “dostojanstven kraj života u krugu porodice i uz adekvatnu medicinsku njegu”.

Ratni zločinac Ratko Mladić pravosnažno je osuđen na doživotni zatvor zbog genocida u Srebrenici, progona, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Zahtjevi za prijevremeno ili privremeno puštanje osuđenih za najteže ratne zločine u praksi međunarodnih sudova razmatraju se izuzetno restriktivno, posebno imajući u vidu težinu počinjenih djela i interese pravde i žrtava.

Iako međunarodno pravo predviđa mogućnost humanitarnog puštanja u slučajevima terminalne bolesti, ispunjenje ovog konkretnog zahtjeva sigurno bi izazvalo ogorčenje javnosti i udruženja žrtava, koji podsjećaju da težina zločina i patnja žrtava moraju ostati ključni faktor pri donošenju odluke.

O konačnom zahtjevu odbrane ratnog zločinca Ratka Mladića odlučit će predsjednica Mehanizma u narednom periodu.