Najnoviji udarac britanskom pravdanju ove otimačine došao je od gradonačelnika New Yorka, Zohrana Mamdanija. Odgovarajući na pitanja novinara o mogućem susretu s britanskim monarhom tokom komemoracije za žrtve napada 11. septembra, uoči polaganja vijenaca na mjestu Ground Zero za 25. godišnjicu napada, Mamdani je bio jasan.

Iako je naglasio da je primarno fokusiran na odavanje počasti žrtvama, dodao je: "Znate, ako bih razgovarao s kraljem izvan tog konteksta, vjerovatno bih ga potaknuo da vrati dijamant Koh-i-Noor." Krvava historija "Planine svjetlosti"

Dijamant od impresivnih 105.6 karata ima dugu i kontroverznu historiju. Vjeruje se da je otkriven u južnoj Indiji u 13. vijeku, a tokom stoljeća je više puta mijenjao vlasnike kroz ratove i osvajanja. Međutim, najmračnije poglavlje njegove historije ispisano je 1849. godine, kada je dragulj završio u britanskom posjedu nakon aneksije Punjaba tokom Anglo-Sikh ratova.

Proces "preuzimanja" bio je sve samo ne dobrovoljan. Tada desetogodišnji kralj, maharadža Duleep Singh, bio je prisiljen pod brutalnim vojnim pritiskom potpisati Ugovor iz Lahorea. Tim dokumentom, ucijenjeno dijete moralo je Britancima predati ne samo svoj suverenitet, već i neprocjenjivi dijamant.

Kruna Kraljice Majke i borba za povrat

Nakon što je otet, Koh-i-Noor je postao dio britanskih krunskih dragulja. Nosile su ga brojne britanske kraljice, prije nego što je konačno ugrađen u prednji dio krune Kraljice Majke (supruge kralja Georgea VI i majke kraljice Elizabete II). Dragulj se i danas nalazi u toj kruni, izložen kao turistička atrakcija u londonskom Toweru.

Indija već decenijama predvodi borbu za povratak ovog dragocjenog dijela svoje kulturne baštine. Međutim, situacija je dodatno zakomplikovana činjenicom da pravo na njega danas polažu i Pakistan, Iran te Afganistan.

Pravni apsurd i kolonijalna bahatost

Uprkos sve glasnijim međunarodnim zahtjevima i jasnim moralnim argumentima kritičara koji ističu da je ugovor potpisalo ucijenjeno dijete, za sada ni britanska vlada ni kraljevska porodica nisu dali nikakve naznake da bi dijamant mogao biti vraćen.

Velika Britanija uporno brani svoj stav pozivajući se na sporni Ugovor iz Lahorea kao krunski dokaz "legalnog vlasništva". S druge strane, žrtve kolonijalizma i dobar dio međunarodne javnosti Koh-i-Noor vide isključivo kao trofej pljačke. Njegovo prisustvo među draguljima britanske krune ostaje stalni, bolni podsjetnik na mračnu kolonijalnu prošlost i eksploataciju s kojom se London još uvijek nije spreman suočiti.