Sarajevo je dostojanstveno i uz duboki pijetet obilježilo Dan sjećanja na ubijenu djecu opkoljenog grada. Manifestacija pod nazivom „Samo da rata ne bude“, održana kod Spomen-obilježja ubijenoj djeci u Velikom parku, okupila je brojne građane, roditelje i djecu koja su svojom pjesmom, recitacijama i tišinom odala počast vršnjacima čija su djetinjstva nasilno prekinuta u periodu od 1992. do 1995. godine.

„Riječ roditelja nosi težinu koju statistika ne poznaje“

U ime onih čija je bol najdublja, prisutnima se obratio Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva. On je istakao da ovo okupljanje nije samo puko obilježavanje datuma, već živa rana koja mora ostati u kolektivnom pamćenju.

„Ovo je rana koja neprestano opominje. Ne smijemo zaboraviti, jer je zaborav novi zločin. Posebno želim poručiti mladima: nosite ovo sjećanje i istinu sa sobom, ali ne da biste mrzili, svetili se ili prizivali nove ratove. Neka vam ovo bude snažan motiv da budete dobri ljudi, da znanje bude vaše najjače oružje u svim životnim bitkama i da budete oprezni kako biste čuvali svoj grad i svoju domovinu. Naša rana obavezuje sve, a posebno one u vlasti, da učine sve kako bi današnjim generacijama osigurali ugodan život, da im se nikada ne ponovi tragedija koja je zadesila najmlađe devedesetih godina“, poručio je Grabovica.

Glas generacije za izgubljenu mladost

Program su vodili i osmislili sarajevski učenici, čije su riječi odjekivale parkom, podsjećajući da 1.601 nije samo broj na papiru ili spomeniku.

„Danas čuvamo istinu o 1.601 prekinutom djetinjstvu, o životima koji su trebali rasti, učiti i voljeti. Postoje tišine koje govore više od riječi — to su tišine koje su ostale iza smijeha koji je naglo prekinut, iza igara koje nikada nisu završene. To su školske torbe koje nikada nisu ispražnjene i sveske koje su ostale nedovršene. Njihova mladost nije imala priliku da traje, ali ima pravo da bude zapamćena. Naš glas je danas glas generacije za onu izgubljenu generaciju“, kazala je jedna od učenica u svom emotivnom obraćanju.

Recitali, molitve i pjesma od koje zastaje dah

Manifestacija je započela nastupima najmlađih. Djeca iz vrtića „Poni“, „Biseri“ i JU „Djeca Sarajeva“ kroz recitale su prenijela poruke o djetinjstvu i nadi, dok su mališani numerom „Neka ljubav pobijedi“ podsjetili na važnost mira. Srednjoškolci su interpretirali stihove Maka Dizdara, povlačeći paralelu između sudbine ubijene djece i prkosa koji opstaje uprkos pokušajima brisanja.

Nakon minute šutnje i zajedničke molitve, uslijedila je završna scena koja je nikoga nije ostavila ravnodušnim. Hor od 700 glasova, sastavljen od učenika sarajevskih osnovnih škola, predvođenih đacima OŠ „Ćamil Sijarić“, otpjevao je pjesmu „Samo da rata ne bude“.

Mir kao obaveza, a ne izbor

Poruka koja je poslana iz Sarajeva bila je jasna: djetinjstvo mora biti svetinja, a život mora imati prednost nad svakim oblikom nasilja.

„Ono što smo danas podijelili kroz riječ, muziku i tišinu, ne ostaje samo na ovoj sceni — to ostaje u nama. Glasovi djece Sarajeva danas su govorili i u ime 1.601 djeteta kojeg više nema. Ovo je naša odlučna poruka da mir nije izbor, nego obaveza. Svako od tih 1.601 imena mora ostati u našem pamćenju — živo, dostojanstveno i neizbrisivo“, zaključeno je na kraju manifestacije.

Opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana, a tokom tog perioda ubijeno je 11.541 građana. Dan sjećanja na ubijenu djecu ostaje najtužniji podsjetnik na cijenu slobode i obavezu da se sjećanje gradi kao temelj budućnosti u kojoj se zlo više nikada neće ponoviti.