Burna rasprava na društvenim mrežama povela se nakon što je najavljen odlazak Milorada Dodika s vlasti nakon oktobarskih izbora.

-Milorad Dodik, koji više nije predsjednik Republike Srpske, ponovo morališe. Što je bliži kraj njegove politike, sve je glasniji, rekao je generalni sekretar PSS-a Nebojša Drinić, te upitao: - Kada u oktobru SNSD napokon ode, po čemu ćemo pamtiti „dašak svježeg vjetra na Balkanu“?

-Po tome što je na vlast došao na okupatorskim tenkovima, sa samo dva poslanika u NSRS, a danas se kune u narodnu volju.

Po poništavanju nadležnosti Republike Srpske i, na kraju, poništavanju samog sebe na funkciji predsjednika.

Po samoponižavanju i nagodbama sa strancima radi opstanka na vlasti. Nagodbama koje nikada nisu besplatne, jer cijenu plaća Republika Srpska i srpski narod.

Po raseljenom narodu i javnim preduzećima na izdisaju, uz legalizovanu pljačku.

Po obrazovanju u kojem je partijska knjižica važnija od diplome.

Po zdravstvu u kojem se na UКC-u trguje drogom, a pacijentima se poručuje da im šanse za preživljavanje zavise od glasa.

Po predaji jasenovačke građe.

Po Pelješkom mostu kao „srpskom nacionalnom interesu“, ćutanju na odlikovanje 103. brigade HVO i na ustaške simbole u Derventi.

Po zarobljenim medijima i bezakonju u kojem klevetnički portali lijepe etikete političkim neistomišljenicima.
I na kraju - po tome što je kroz cijelu karijeru bio cinični makijavelista, zaključio je Drinić.

KAD JE KRENUO AMIDŽI(Ć)

Nakon Drinićevih optužbi, u zaštitu lika i (ne)djela Milorada Dodika stao je državni ministar Srđan Amidžić.

-Ne volim javno odgovarati, ali moram primijetiti da ćemo “ekipu” iz gradske uprave BL baš pamtiti - po znanju i obrazovanju, zakonima koji se tumače kako kome odgovara, gradskim prijateljima Christianom Schmidtom i Benjaminom Karić, novoj gradskoj bolnici koju “svi već koristimo”, novootvorenoj sportskoj Gimnaziji, radnicima kojima se ne zna ni broj ni učinak, vojnom roku, očuvanju zelenila koje uspješno nestaje, saobraćajnoj revoluciji u kolonama, novim parking mjestima koja se traže lupom, cijenama komunalnih usluga koje rastu brže od svega, stanju u gradskim preduzećima koje je, najblaže rečeno, za pamćenje… Za 4 godine - i više nego dovoljno, poručio je Amidžić.

(SB)