Piše: Sanadin Voloder / Odgovor.ba

Kad u Mostaru igraju Velež i Zrinjski – to je mnogo više od gradskog derbija ili finala Kupa Bosne i Hercegovine.

Prva utakmica Kupa na otetom i identiteta lišenom stadionu Pod Bijelim Brijegom opet je ogolila odnos dominantne politike među hercegovačkim Hrvatima prema simbolima države u kojoj žive i za čiji Kup se bore igrači Zrinjskog.

Takvo navijanje je očekivani slijed odnosa političkih predstavnika hercegovačkih Hrvata, kojima je Dan nezavisnosti ili državnosti obični neradni dan, a zastave Bosne i Hercegovine jasno ocrtavaju ratne granice u Mostaru.

S druge strane, grafiti haških „uznika“ dodatno označavaju teritoriju HB-HZ, a u posljednje vrijeme se šire epidemijskim razmjerima, potaknuti i populističkim kampanjama pojedinih bošnjačkih političara koji zastupaju građansku državu.

Društvene mreže i pojedini mediji su rekli svoje, ali da bismo razumjeli pozadinu ovog događaja nužno je vratiti se na početak - na okolnosti u kojima je osnovan HŠK Zrinjski.

Naime, u austro-ugarskom periodu naglo jača hrvatski nacionalni identitet u BiH, a jedno od njegovih najprepoznatljivijih čeda je HŠK Zrinjski. Naziv kluba otkriva namjeru programiranja društvenih procesa, gdje se želi kroz sport „odgojiti“ nova generacija „plemića“, u koju je utkan virus jasne rasne supremacije prema Drugom.

Očekivano, rezultat takve strategije bio je i koncentracioni logor na otetom stadionu. O ovoj historijskoj činjenici pisali su čak nizozemski mediji povodom gostovanja AZ Alkmaara 2023. godine. Pretvaranje stadiona u sabirni centar ili logor iz kojeg su Bošnjaci raspoređivani u zloglasne logore državne paratvorevine Herceg-Bosne zabilježile su i TV kamere.

 

Ovo je samo mali djelić onoga što se u Mostaru desilo u toku UZP-a. U ovakvim društveno-političkim okolnostima vraćanje na te historijske i sudske činjenice postalo je besmisleno. Odgovornost onih koji osjećaju Bosnu i Hercegovinu kao svoju jedinu domovinu je u ovom slučaju izostala, ali nadamo se da se to neće ponoviti u subotu.

Ukupno stanje i dešavanja u Mostaru možemo ukratko opisati kao „asimetričnu“ borbu antidržavne politike trećeg naroda u BiH koja sebe personificira kroz ideju trećeg entiteta, na jednoj, i otpora Bošnjaka i drugih patriota koji su preživjeli UZP u uskoj dolini Neretve od Vranjevića do Drežnice, na drugoj strani. Dakle, s jedne strane imamo centar moći „trećeg entiteta“, iza kojeg stoji susjedna država, a odnedavno Izrael, Evropska unija, Amerika...

Duboka država Hrvatske

Ovaj „centar moći“ se u praksi ponaša kao duboka država Hrvatske iz koje crpi ogromne budžete bez odgovornosti, paralelno isisavajući budžet Federacije BiH o čemu svjedoče posljednje vijesti od 200 miliona KM za brzu cestu Mostar – granica s Hrvatskom. Pored upravljanja budžetom, projektima i institucijama, dominantna hrvatska politika drži u blokadi Dom naroda PS BiH, euroatlantske integracije.

Da se radi o realizaciji politike trećeg entiteta pokazuju činjenice da je od priprema do početka izgradnje ove brze ceste prošlo jako malo vremena u poređenju sa sličnim projektima u drugim dijelovima FBiH. Razlog takve efikasnosti se manje krije u odgovornosti lokalnih vlasti, a više u izostanku žalbi na raspolaganje državnom imovinom.

Ukupno ponašanje i navijanje Ultrasa ne možemo odvojiti od aktuelne samovolje gradonačelnika nad mostarskom administracijom na štetu svih građana Mostara, od stavljanja Odjela za katastar u službu UZP-ovih neostvarenih ambicija za zauzimanje teritorija uz HE Mostar, do konstantnih napada „huligana“ na navijače Veleža i sve one koji se nađu „na krivom mjestu u krivo vrijeme“ s obilježjima Veleža, reprezentacije ili državne zastave pod kojom nam je priznata nezavisnost i članstvo u UN-u. 

Prisjetimo se „drame“ oko nedavnog gostovanja engleskog kluba Crystal Palace u Mostaru kada se gradonačelnik Kordić hvalio da je upravo Zrinjski najtrofejniji bh. klub. To jeste činjenica, ali navijanje Ultrasa, izostanak osuđivanja takvog ponašanja od političkih predstavnika Hrvata, dokazuje da su im stavovi prema državi od čijeg budžeta žive isti.

Javna tajna u Mostaru je da su brojni navijači Zrinjskog na platnim listama gradskih, kantonalnih i federalnih institucija, a da na posao ne dolaze.

Ultrasi nemaju potrebu, kao navijači, da svoj stav „pakuju“ pa svojim porukama jasno naglašavaju da je cijena „trećeg entiteta“ kraj države Bosne i Hercegovine što je bio ratni cilj definisan u Karađorđevu.

Dođite na tribine s Rođenima

Navijači Zrinjskog svoju „hrabrost“ kroz antidržavno navijanje i teroriziranje Drugih temelje na zaštitničkom odnosu MUP-a, tužilaštva i sudstva u HNK koji su pod zna se čijom kontrolom. Takvom uhodanom obrascu svjedočila je i jutrošnja maratonska press konferencija MUP-a HNK.

Mostarsku toksičnu atmosferu nužno je suočiti i s višegodišnjom praksom javnog navijanja za reprezentaciju Hrvatske na sarajevskim ulicama, trgovima, ugostiteljskim objektima o čemu su društvene mreže zorno svjedočile. Radost zbog uspjeha susjeda je zdrava emocija i reakcija, ali u okolnostima kada premijer susjedne države prelazi državnu granicu „sazad“ i u kontinuitetu radi na slabljenju naše državnosti takvo ponašanje je upitno.

Kada navijači ostalih bosanskohercegovačkih klubova, patriote, građani budu zajedno s Rođenima na tribinama u ovakvim utakmicama možemo očekivati promjenu odnosa snaga na „terenu“.

Na domaćinu je odgovornost da gradi prijateljske odnose s navijačima klubova s kojima njeguju iste državotvorne vrijednosti i da poradi na suzbijanju nekulturnog ponašanja (psovanja) svojih navijača.

Mostar će imati organizovano javno praćenje utakmica reprezentacije BiH na Svjetskom prvenstvu. Bit će to prilika i test za sve politike da pokažu svoj odnos prema državi u kojoj i od koje žive.