Ono što se u sarajevskim krugovima trenutno doživljava kao olakšanje zbog odlaska Christiana Schmidta, vrlo brzo bi se moglo ispostaviti kao početak najtežeg razdoblja za Bošnjake od potpisivanja Dejtona, piše Faktor.ba.

Proslavljanje kraja jedne ere intervencionizma zanemaruje surovu istinu. Iz perspektive srpskih nacionalno-političkih interesa, Milorad Dodik je imao pravo kada je tvrdio da je OHR potrošen model. No bošnjačka je pozicija posve drugačija.

Bošnjaci su, upadajući u euforiju "trumpizma" i javni otpor prema Schmidtu, sami sebi izmakli jedini međunarodni osigurač koji im je preostao.

Zamka lažnog olakšanja

Bošnjačko oduševljenje Schmidtovim odlaskom predstavlja opasnu političku kratkovidnost. Schmidt je, uz sve svoje manjkavosti, bio dio evropskog institucionalnog okvira.

Prazan prostor koji ostaje iza njega neće popuniti neka pravednija međunarodna zajednica, već ogoljena realpolitika Donalda Trumpa.

U svijetu u kojem Trump trguje interesima i daje prednost "snažnim liderima" na terenu, bošnjačka politika gubi svoj glavni oslonac.

Dodikov putokaz i cionistički štit

Milorad Dodik nije nastupao bez pokrića. Pokušaj hapšenja Milorada Dodika sredinom prošle godine ostaje zoran prikaz bh. realnosti, ali i indikator onoga što nas čeka ako Dodikovi zaštitnici iz međunarodnih krugova preuzmu potpunu kontrolu nad procesima.

Dodikovo izbjegavanje pravde nije slučajnost, ono je rezultat intervencije utjecajnih segmenata cionističkog lobija i struktura bliskih Trumpovoj administraciji. Unutar šire geopolitičke slagalice, Dodik je figura u projektu tzv. pravoslavnog cionizma, zbog čega njegov odnos s Rusijom i SAD-om treba posmatrati kroz tu specifičnu prizmu.

U prilog tome ide i činjenica da Rusija održava vrhunske odnose s Izraelom, dok navodi Carla Bildta o rusko-američkom saglasju oko odlaska Christiana Schmidta samo potvrđuju da je BiH ponovo postala poligon za trgovinu interesima velikih sila.

Cijena euforije - državna imovina kao ulog

Prva i najkonkretnija cijena bošnjačkog skepticizma prema OHR-u i prihvatanja Trumpovog pragmatizma bit će državna imovina.

U novoj raspodjeli karata Washington ne želi trošiti energiju na zamrznute konflikte.

Rješenja će se tražiti brzo. Bez snažnog OHR-a, pitanje imovine prestaje biti pravna kategorija i postaje predmet trgovine između aktera s realnom moći.

Postoji opravdan strah da će Trumpova administracija podržati rješenje koje zadovoljava Dodika i njegove lobističke saveznike, ostavljajući Sarajevo pred svršenim činom.

Američki arbitar i kraj zaštite

Potrebno je razumjeti da je OHR bio "američko čedo" stvoreno za jednu drugu eru. Danas se to dijete vraća kući, u Washington koji više ne poznaje stare sentimentalnosti.

Eventualni dolazak pro-Trumpovog čovjeka na čelo OHR-a, ili potpuno preuzimanje kormila od američkog otpravnika poslova s ciljem da zatvori bosansku priču, stavlja Bošnjake u drastično goru poziciju.

U sukobu Amerike protiv interesa evropskih sila, Bošnjaci postaju kolateralna šteta. U dvoboju s Dodikom, Schmidt je dobio poluvrijeme, ali izgubio utakmicu. Izgubio jer je capo di tutti capi iz Washingtona odredio tako. Nažalost, Sarajevo je, kritikujući Schmidta, nesvjesno sjeklo granu na kojoj sjedi. Ono što bi moglo doći nakon Schmidta nije pravda, već surova trgovina interesima u kojoj bi Bošnjaci mogli platiti najveću cijenu.