Christian Schmidt i zvanično je podnio ostavku na mjesto visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. U zvaničnom saopćenju OHR-a tvrdi kako je za vrijeme njegovog mandata ostvaren značajan napredak u unapređenju funkcionalnosti institucija, iako je svakome jasno da se država nalazi u najtežoj političkoj krizi od rata, upravo zbog djelovanja Schmidta i njegovih odluka kojima je moć bivala nametana, a ne refleksija demokratskih procesa, piše Stav.ba.

Schmidt je vjerovatno najnepopularniji visoki predstavnik zbog nekoliko razloga, od kojih je samo jedan činjenica da je odlučio suspendirati izbornu volju građana ove zemlje te poluge moći zacementirati u rukama HDZ-a BiH. Bliskost sa HDZ-om, nenamjensko trošenje stotina hiljada eura za unajmljivanje advokata koji su preko OHR-a zastupali interese Hrvatske pred Evropskim sudom za ljudska prava, njegova prošlost te činjenica da je u našoj zemlji suspendovao demokratiju, stvarni su razlozi za odlazak Schmidta.

Iako je Njemačka pokušavala da oko Schmidta zadrži barem auru privida autoriteta, čak je i ta država u konačnici protiv djelovanja aktuelnog visokog predstavnika u ostavci, te su uprkos početnom protivljenju koje traje već više od pola godine, konačno pristali na procjenu Sjedinjenih Američkih Država koja govori u prilog tome da je Schmidt svojim odlukama doveo Bosnu i Hercegovinu u veliku političku, sistemsku i ustavnu krizu za koju će biti potrebno vrijeme da se ispravi.

Kako saznaje Stav, i dalje postoji bojazan da bi Schmidt mogao, jednako kako je to uradio i njegov prethodnik Valentin Inzko, pokušati donijeti neku odluku na samom odlasku, no SAD nisu vršile pritisak na njega u vezi sa državnom imovinom, odnosno posljedično u vezi sa Južnom interkonekcijom jer je rješavanje tog pitanja svakako moguće bez tektonskih intervencija djelovanjem postojećih državnih tijela.

Isto tako, sagovornici našeg portala tvrde da je tekst za njemački medij FAZ naručen kako bi se Sjedinjene Američke Države prestavile lošim igračem koji u BiH želi raditi na svojim ekonomskim interesima, odnosno projektima poput Južne interkonekcije, kako bi Njemačka održala svoj autoritet nakon skandaloznog mandata Schmdita i bila predstavljena kao čuvar državnih interesa BiH.

Jednako, Schmidt će nastaviti uživati svoje ovlasti sve dok zvanično ne bude imenovan njegov nasljednik, a osim ako zemlje Kvinte ne donesu takvu odluku što postoji samo na nivou teorije u odnosu na stvarnu mogućnost, ovlasti visokog predatavnika neće biti prenesene na prvog zamjenika visokog predstavnika, amerikanca Louis J. Crishocka. Visoki predstavnik uvijek je evropski, a ne američki kadar, te iako se u javnosti spekulisalo o raznim imenima, zvanična nominacija narednog visokog predstavika u našoj zemlji tek će biti razmatrana.

Ostavka Christiana Schmidta nije došla kao rezultat jednog političkog trenutka, već kao kulminacija višegodišnjeg procesa urušavanja kredibiliteta OHR-a i dubokog nepovjerenja koje je proizvela njegova politika selektivnih intervencija.

Schmidt iz Bosne i Hercegovine odlazi bez ikoga ko bi mogao braniti njegov mandat kao uspješan. Čak su i oni politički akteri koji direktno profitiraju od njegovih odluka poput Trojke ili HDZ-a izbjegavaju javno preuzeti odgovornost za posljedice koje su Schmidtove intervencije proizvele po ukupni politički sistem.

Ostavši zarobljen između međunarodnih centara moći koji su izgubili međusobni konsenzus o BiH i domaće političke scene koja ga u ukupnosti nikada nije prihvatila kao neutralnog arbitra, Schmidt i njegova blitz ostavka priznanje su da je koncept upravljanja putem nametanja odluka koje pogoduju jednoj političkoj opciji u BiH došao do tačke potpunog političkog iscrpljivanja.