Christian Schmidt nikada nije bio samo visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Godinama je bio čovjek kojeg je svako okrivljavao. Njegovo predstojeće odlazak dolazi u najgorem mogućem trenutku — kada Bosna i Hercegovina prolazi kroz ono što je on sam opisao kao najdublju institucionalnu i ustavnu krizu u godinama.

Čovjek kojeg su napadali sa svih strana

Za de facto lidera entiteta RS Milorada Dodika i njegove saveznike, Schmidt je predstavljao sve ono što su proglašavali pogrešnim u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini: strani nadzor, zapadnjačko miješanje i međunarodnog dužnosnika čije imenovanje, tvrde, nikada nije formalno potvrđeno od strane Vijeća sigurnosti UN-a. Uz političku potporu Moskve, rukovodstvo entiteta RS koristilo je taj argument kako bi odbacilo gotovo svaku važnu intervenciju koju je Schmidt poduzeo za vrijeme mandata.

Za Banja Luku, on nije bio garant Dejtonskog mirovnog sporazuma, već njegov manipulator. Svaki put kada je Schmidt koristio bonska ovlaštenja, poništavao zakone entiteta RS, suspendirao propise ili branio državne institucije od separatističkih poteza, postajao je sve veća politička meta. Dodik i njegovi saveznici prikazivali su ga kao "kolonijalnog administratora" koji stoji na putu autonomiji i političkim ambicijama entiteta RS.

Ljudi protestuju protiv odluka Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu Christiana Schmidta prema zemlji u Sarajevu, Bosna i Hercegovina, 31. marta 2023. (AA Foto)

No Schmidt nije bio napadnut samo iz Banja Luke. U Sarajevu su ga mnogi bošnjački i građanski orijentirani političari sve češće optuživali da favorizira zahtjeve hrvatskih nacionalista — posebno nakon njegovih kontroverznih intervencija u izbornu noć 2022. godine, kada je izmijenio Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i izborni sistem. Kritičari su tvrdili da su te intervencije ojačale etničke strukture podjele vlasti dok su oslabile građansku zastupljenost i produbile etničke podjele unutar Federacije. Za dio bošnjačke javnosti, Schmidt je postao simbol selektivnog međunarodnog intervencionizma: odlučan kada su bili blokirani zahtjevi Hrvata, oprezan kada su u pitanju bili građanske reforme ili interesi bošnjačke većine.

Na kraju je Schmidt postao rijedak međunarodni dužnosnik kojeg je gotovo svaki politički tabor u Bosni i Hercegovini protivio — svaki iz sasvim različitih razloga. Entitet RS ga je vidio kao nelegitimnog stranog vladara. Mnogi Bošnjaci smatrali su ga previše popustljivim prema HDZ BiH i Zagrebu. Neki zapadni diplomati smatrali su ga previše intervencionističkim. Drugi su mislili da je djelovao prekasno i preblago.

Ostavka koja mijenja jednadžbu

U svom posljednjem izlaganju Vijeću sigurnosti UN-a prošle sedmice, Schmidt je upozorio da Bosna i Hercegovina suočava se s najdubljom institucionalnom i ustavnom krizom u godinama. Opisao je eskalaciju napada na dejtonski okvir i državne institucije Bosne i Hercegovine — posebno od strane rukovodstva entiteta RS — upozoravajući da politička paraliza i nacionalističke napetosti podrivaju europsku budućnost zemlje. Uoči zasjedanja, Schmidt se susreo s generalnim sekretarom UN-a Antoniom Guterresom kako bi razgovarali o "tekućim izazovima Dejtonskom mirovnom sporazumu" i očuvanju institucionalne stabilnosti Bosne i Hercegovine.

Ta upozorenja dobivaju sasvim novo značenje u svjetlu njegove ostavke. Schmidtov odlazak nije tek izlazak još jednog međunarodnog dužnosnika iz Sarajeva. Postaje test nečega daleko većeg: ima li EU još uvijek političku koherentnost i strateški utjecaj da oblikuje ishode na Zapadnom Balkanu.

Kontradikcija Bruxellesa koja se više ne može ignorirati

Godinama je Bruxelles inzistirao da Ured visokog predstavnika ostaje nezamjenjiv za stabilnost Bosne i Hercegovine, dok je istovremeno tvrdio da zemlja napreduje prema tome da postane suverena europska demokracija sposobna upravljati vlastitom budućnošću. Te dvije naracije uvijek je bilo teško pomiriti. Sada je proturječnost nemoguće ignorirati.

Predstojeća borba oko Schmidtovog nasljednika više nije isključivo pitanje Bosne i Hercegovine. Radi se o tome tko definira sljedeću fazu međunarodnog utjecaja u zemlji: Bruxelles, Washington ili vanjski akteri sve više usklađeni s ruskom vizijom slabljenja zapadnog nadzora na Balkanu.

Sve vidljivije razilaženje pojavljuje se i između dijelova EU i glasova u Washingtonu o tome kako bi se budućnost Bosne i Hercegovine trebala oblikovati. Dok veći dio europskog establišmenta i dalje brani Ured visokog predstavnika kao neophodan, sve su jasnije naznake da bi neki akteri preferirali manje konfrontacijski pristup prema Banja Luci i šire preispitivanje međunarodne uloge u Bosni i Hercegovini u cjelini.

To stvara opasan vakuum. Bosna i Hercegovina ne suočava se samo s domaćom političkom krizom — suočava se s geopolitičkom krizom.

Oslabljeni EU koji brani instituciju Ureda visokog predstavnika po svaku cijenu, a istovremeno ne uspijeva strateški oblikovati njenu budućnost, riskira predaju jednog od najmoćnijih međunarodnih instrumenata u Bosni i Hercegovini akterima s sasvim drugačijim geopolitičkim ciljevima. Europljani bi trebali odoljeti iskušenju da brzopleto imenuju nasljednika samo kako bi sačuvali privid kontinuiteta. Žurni proces bez koherentne strateške vizije riskira slabljenje i Bosne i Hercegovine i kredibiliteta samog EU.

Umjesto toga, EU bi trebao zadržati Schmidta na dužnosti do narednih izbora u Bosni i Hercegovini i iskoristiti to vrijeme za ozbiljnu političku raspravu — zajedno s novoizabranim bh. rukovodstvom — o dugoročnoj budućnosti i eventualnom zatvaranju Ureda visokog predstavnika.

Jer pravo pitanje više nije može li Bosna i Hercegovina preživjeti bez Ureda visokog predstavnika. Pitanje je zna li Zapad još uvijek što Bosna i Hercegovina treba postati — s njim.

Analiza: Nafisa Latić za Turkiye Today