Odlazak Christiana Schmidta s mjesta visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini teško je tumačiti kao običnu personalnu promjenu u vrhu međunarodne uprave. Zbog načina na koji je odluka donesena, trenutka i političkog konteksta, poznavaoci prilika smatraju da je riječ o mnogo dubljem političkom potezu. Kada se visoki predstavnik povlači neposredno pred podnošenje izvještaja Vijeću sigurnosti UN-a zakazanog za 12. maja, to više nije privatna odluka jednog diplomate – već signal da su se u pozadini promijenili odnosi snaga.

"Politički tutor bez međunarodno čistog uporišta"

Službeno objašnjenje ostaje umotano u formulacije o osobnim razlozima i proceduri izbora nasljednika. Schmidt je obavijestio Vijeće za implementaciju mira (PIC) da napušta poziciju i zatražio hitno pokretanje procedure. No takva verzija zvuči previše uredno za političku realnost Bosne i Hercegovine, posebno nakon godina otvorenog sukoba između OHR-a i vlasti entiteta RS.

"U entitetu RS Schmidt nikada nije prihvaćen kao legitimni visoki predstavnik. Od imenovanja je posmatran kao politički tutor bez međunarodno čistog uporišta, čovjek koji pokušava vladati dekretima, a da za to nema suglasnost onih nad kojima te odluke želi provoditi. Iz takvog odnosa nastao je višegodišnji sukob koji nije bio samo stvar pravne interpretacije, već borba za to ko uopće ima pravo uređivati politički život u BiH", ističe novinar Oslobođenja Goran Dakić.

Banja Luka je odlazak Schmidta dočekala gotovo kao potvrdu vlastite političke upornosti. Predsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik poručio je da Schmidt odlazi "onako kako je i došao – bez legitimiteta, bez odluke Vijeća sigurnosti UN-a i bez međunarodnog prava na svojoj strani", dodajući da je Schmidt "samo potvrdio jednu činjenicu – entitet RS je neuništiv". Podsjetimo, Dodik je osuđen i smijenjen s mjesta predsjednika entiteta RS upravo zbog izmjena Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine koje je nametnuo Schmidt.

Američki konturi preslagivanja

Odnos američke politike prema Bosni i Hercegovini nakon promjene prioriteta u Washingtonu dobiva konačne obrise na terenu. Prvi signali bili su vidljivi nakon ukidanja sankcija rukovodstvu entiteta RS, a potom i ulaskom Amerikanaca u gasifikaciju Bosne i Hercegovine – suprotno onome što je Europska unija ugrađivala u pravni sistem, upravo putem OHR-a. Jedno od ključnih pitanja je i državna imovina, koja nakon projekta Južna interkoneksija de facto prelazi u ruke entiteta.

"Visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini, koji je stalno bio na udaru Rusije, sada je oboren i od strane SAD-a. Europska unija je u svom pristupu bila slaba i bez jasnog fokusa, ali sada mora se sabrati i djelovati ozbiljnije. OHR je, nakon 30 godina, nadživio svoju svrhu. Potrebna je nova inicijativa", napisao je na mreži X bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Carl Bildt, komentirajući Schmidtovu ostavku.

Ako se Bildtova poruka stavi u kontekst da je Schmidt postao smetnja novim američkim prioritetima u Bosni i Hercegovini, može se zaključiti da je u toku novo preslagivanje međunarodnog pristupa zemlji. "Možda je ovo priznanje da se traži upravljljiviji nasljednik i jači operativac, umjesto snažnijeg autoriteta", smatra Dakić.

Kraj jedne faze stranog upravljanja

Preklapanje je previše očigledno da bi bilo slučajno. Schmidt najavljuje odlazak baš kada se sve glasnije govori o novim odnosima između SNSD-a i američke administracije – u trenutku kada priča o sankcijama i institucionalnim blokadama počinje dobivati novu pozadinu u kojoj ideologija ustupa mjesto trgovini interesima.

U izvještaju koji je pripremio, Schmidt kao ključne probleme navodi pitanje trećeg entiteta, jačanje secesionizma i – što je u kontekstu ove priče najzanimljivije – pitanje državne imovine. "Ostajem uvjeren da je stvaranje uvjeta za korištenje državne imovine za razvojne projekte od javnog interesa hitno. Situacija u kojoj su investicioni projekti koji se odnose na državnu imovinu pravno nemogući ili zahtijevaju javne organe spremne da ignoriraju zakon nije održiva", navedeno je u izvještaju.

Za političko Sarajevo ova situacija nosi dodatni problem. Godinama je Schmidt predstavljan kao figura koja, uz sve kontroverze, čuva minimum međunarodne discipline u zemlji u kojoj domaći akteri sve češće rade jedni protiv drugih. Ako se sada pokazuje da ni takva figura nije nezamjenljiva i da može biti uklonjena čim postane teret većim centrima moći, to razotkriva slabost cijelog sustava. Mnogi smatraju da se ovdje ne završava jedan mandat, već jedna faza stranog upravljanja Bosnom i Hercegovinom.

Izvor: dw.com