Christian Schmidt potvrdio je u utorak pred Vijećem sigurnosti UN-a da odlazi s mjesta visokog međunarodnog predstavnika za BiH (OHR), a SAD je najavio da će njegovi nasljednik započeti gašenje tog tijela i prijenos njegovih ovlasti na državne vlasti.

Njemački političar je nedavno objavio da se povlači nakon petogodišnjeg mandata, a u New Yorku je potvrdio da odlazi u junu kada bi se trebao imenovati njegov nasljednik. Davor Gjenero, politolog i neovisni analitičar, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ viđeno na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija u New Yorku.

Burno je bilo u New Yorku na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, prilikom rasprave o stanju u Bosni i Hercegovini. Kako ocjenjujete govor odlazećeg visokog predstavnika Christiana Schmidta koji je upozorio na opasnost od razgradnje institucija BiH?

-Christian Schmidt odlazi iz Bosne i Hercegovine nakon dobrog mandata, koji je bio teži od prethodnih mandata Visokih predstavnika. Schmidt se „bonskim ovlastima” služio, kako pravnici kažu, tresućom rukom, svjestan da ga moć utjecaja na pravni sustav obvezuje, i da zato posege u njemu mora raditi ograničeno, samokontrolirano. Početak mandata bio mu je u daleko lakšem okruženju, temeljne suglasnosti američke i europske politike o prioritetima u BiH.

Kraj mandata više nije bio takav. Schmidta je dočekao izazovan „dar” prethodnog visokog predstavnika, austrijskog diplomata i lidera slovenske nacionalne manjine u Austriji, Valentina Inzka, koji je zadnjeg dana dugogodišnjeg mandata učinio dobru stvar – kriminalizirao negiranje genocida i veličanje ratnih zločina u BiH. Nažalost, nasljedniku nije ostavio snažne mehanizme provođenja njegove „zakonodavne inovacije”, a Schmidt se time mučio velik dio svog mandata u Sarajevu. Ipak, uspio je u velikoj mjeri potisnuti razorni utjecaj Milorada Dodika, ali ga nažalost nije uspio posve eliminirati iz političkog života.

Ispravno je razumio izazove u BiH, varljivu stabilnost i procese koji rastaču državu i prijete izbijanju nestabilnosti. Nažalost, neki kojima je htio biti saveznik to nisu razumjeli, a oni kojima je cilj bio razaranje BiH itekako su razumjeli da im je Schmidt „neprijatelj”. Njegove dijagnoze su točne, lišene neosnovanog optimizma. Ideja da smo na korak do toga da je moguće dokinuti izvanjski autoritet u odnosu na civilne vlasti u BiH opasno je samozavaravanje, a ideja da bi proces europskih integracija trebao dati garanciju budućeg utjecaja međunarodne zajednice na BiH neutemeljeni je optimizam.

Američka ambasdorica pri UN-u najavila je dolazak novog visokog predstavnika u BiH, te otkrila da SAD imaju svoje favorite. S druge pak strane, britanski ambasador upozorio je na secesionističku retoriku iz bh. entiteta Republika Srpska i zahtjev za trećim entitetom kao prijetnju miru u BiH.  Žuri li se Amerikancima da postave svog čovjeka u OHR, s obzirom na predstojeće „midterm“ izbore u američkom Kongresu početkom novembra te vrlo lošu poziciju u anketama republikanskog predsjednika Trumpa?

-Po svemu sudeći, razlog američkog insistiranja na brzom uvođenju novog Visokog predstavnika, kojem se već sada u zadatak daje prenošenje poslova na domaće aktera i svojevrsna priprema gašenja institucije Visokog predstavnika, nisu američki međuizbori, izbori na polovini mandata administracije, nego opći izbori u BiH. Onaj tko će imati američku potporu za tu poziciju, imat će i zadatak da BiH pripremi za izbore u novom okviru, koji će dodatno slabjeti utjecaj središnjih vlasti, a jačati onaj triju političkih zajednica u BiH.

Još važnije od toga je pitanje energetike, pri čemu je projekt prema kojem EU i i Schmidt nisu krili dozu rezervi, onaj izgradnje Južne plinske interkonekcije, za SAD ključan. Iako američka ambasadorica u UN govori o značenju eliminacije Milorada Dodika iz operativne politike, čini se da je za SAD važnije da je on odustao od suprotstavljanja povezivanja Federacije u euroatlantski energetski sustav, nadajući se da će „njegov” entitet moći ostati povezan uz Srbiju i Rusiju.

Važan ulog u toj igri je, kao što znamo, pitanje raspolaganja (zamrznutom) državnom imovinom BiH, pri čemu Schmidt nije pokazivao „fleksibilnost”. Ključan interes BiH je da se neslaganje i nerazumijevanje između SAD i EU u ovom pitanju minimalizira, ali nastupi američke i europskih predstavnika na Vijeću sigurnosti pokazuju da u toj nadi valja biti jako oprezan.

Zanimljiv je bio i istup Vasilija Nebenzje, ruskog ambasadora pri UN-u. Nebenzja je kritizirao zapad za stanje u BiH, optuživši pri tom Schmidta i OHR za destabilizaciju, no nije spomenuo da Rusija nije članica PIC-a jer se sama isključila iz te organizacije te ne sudjeluje u radu PIC-a od početka 2022. godine. Svjedočili smo i „brizi“ ruskog ambasadora za presuđene ratne zločince Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Kako ocjenjujete istup ruskog ambasadora pri UN-u?

-Jedan od sjajnih lidera Republikanske stranke, dok je ona još bla Grand Old Party (GOP), senator John McCain, jedan od onih čija se riječ o Balkanu jako dobro slušala i među republikancima i među demokratima, čovjek iz onog vremena kad je bilo posve prirodno da ozbiljnog republikanca poštuje ozbiljan demokrat, kakav je bio Joe Biden, Rusiju je daleke 2014. opisao najboljom mogućom metaforom, kao zapuštenu prljavu bezinsku crpku, čiji vlasnik, međutim, ima atomsku bombu.

Putinov izaslanik u UN, Vasilij Nebenzja, i izgleda i ponaša se, ne kao diplomat, nego kao poslužitelj na toj prljavoj pumpi, koju Putin „štiti” svojim atomskim arsenalom. Od 2022. godine Rusija zapravo nije dio međunarodne zajednice. Može se Putin tješiti time da dio zemalja drži ucijenjenima, da uspijeva trgovati s njima unatoč međunarodnim sankcijama, ali Vijeće za provođenje mira nije jedino operativno tijelo koje je na neki način nastavak Vijeća sigurnosti, ali Rusija u njemu ne sudjeluje. Naravno, isključenje Rusije iz međunarodne zajednice zapravo je poništilo značenje Vijeća sigurnosti, tijela u kojem je Rusija stalna članica i ima pravo veta.

Rusija ima razloga brinuti se o ljudima onima koji su zbog ratnih zločina, pa i genocida, u Bosni i Hercegovini, osuđeni pred haaškim tribunalom, a koji su davno nadživjeli statistički očekivanu životnu dob građana Bosne i Hercegovine.

Vlasnik pumpe na kojoj je Nebenzja zaposlen, doduše, samim time što ima tu atomsku bombu, ima određenu garanciju da neće biti osuđen zbog ratnih zločina u Ukrajini za koje je odgovoran, ali njegovu klijentelu ionako ne čine drugi nego oni koji se prije ili poslije mogu naći „sub iudice”. Pa o kome brinuti, ako ne o svojima, o ratnim zločincima i organizatorima i provoditeljima genocida.

(SB)