Evropska unija trebala bi preuzeti vodeću ulogu, a ne pratiti interese Sjedinjenih Američkih Država, u procesu postepenog ukidanja postdejtonskog poretka u Bosni i Hercegovini. Povodom predstojećeg izbora nasljednika visokog predstavnika Christiana Schmidta, Adnan Ćerimagić, viši analitičar Inicijative za evropsku stabilnost (ESI), savjetuje Brisel da se prvo suoči s "gotovo potpunim odsustvom uticaja" u zemlji, a zatim prizna da je ovo "veliki test" za njene interese, što uključuje i postepeno zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR) kao dio procesa pristupanja.

Postoji nešto "bizarno" u načinu na koji Evropska unija pristupa ostavci visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, Christiana Schmidta, i procesu odabira njegovog nasljednika. Isti akter koji bi trebao razmatrati postepeno ukidanje postdejtonskog okvira kako bi potencijalno omogućio punopravno članstvo ovoj balkanskoj državi, istovremeno je onaj koji "hladi" bilo kakve izglede za promjenu njenih složenih poslijeratnih institucionalnih aranžmana.

"Ured visokog predstavnika kosi se s vladavinom prava jer ne prolazi osnovni demokratski test", upozorava Adnan Ćerimagić u razgovoru za The New Union Post. Međutim, ono što se trenutno dešava nije predvođenje procesa ukidanja ili zatvaranja OHR-a od strane Evropske unije, već to čine Sjedinjene Američke Države zajedno s Banjom Lukom i djelimično Rusijom.

Strategija Evropske unije i američki uticaj

Kako primjećuje Ćerimagić, "zaista je bizarno" to što je EU glavni finansijski doprinosilac OHR-u i ima "jasno definisan cilj politike" usklađen s mišljenjima Venecijanske komisije – da bi i OHR i njegove ovlasti trebali biti postepeno ukinuti i zatvoreni kao dio procesa pristupanja. Ipak, on dodaje da su drugi ti koji sada vode ovaj proces, s drugačijim ciljevima, upozoravajući da to nosi velike rizike. Prema njegovim riječima, EU bi trebala usvojiti strategiju u dva koraka: analizirati stanje i reagovati.

Prvo, Brisel se mora suočiti s "gotovo potpunim odsustvom uticaja" u zemlji i procijeniti u kojoj mjeri su njegovi interesi usklađeni s onima koje sprovodi SAD. Tokom protekle godine, politika administracije koju predvodi Donald Trump "nije donijela nikakvu korist Evropskoj uniji, ali joj se EU nije suprotstavila jer nije željela ući u konfrontaciju". Kao rezultat toga, Brisel nije bio u stanju da utiče na političke procese ili institucionalnu dinamiku unutar države.

Najpozitivniji period sada se čini daleko iza nas. Od ljeta 2021. godine – kada je Schmidt postao visoki predstavnik – i proljeća 2022. – s oživljavanjem procesa proširenja s Ukrajinom – postojao je barem "paralelni kolosijek" kojim se Bosna i Hercegovina kretala ka statusu kandidata i otvaranju pristupnih pregovora. Međutim, od marta 2024. godine "sve se to urušilo", a dolaskom Trumpove administracije u januaru 2025. godine, "EU je bila potpuno odsutna", jasno navodi Ćerimagić.

Institucionalni zastoj i novi izazovi

Trenutno su ključni politički akteri u Banjoj Luci "potpuno odbacili" prijedloge Evropske unije, ne samo otvaranje pristupnih pregovora već i angažman s Briselom o različitim pitanjima. Štaviše, u Mostaru, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ BiH) čini se "nevoljnom" da iskoristi svoj uticaj u Banjoj Luci kako bi odlučno pokrenula zemlju prema evropskom putu i iskoristila tu priliku za modernizaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma i Ustava, "preferirajući umjesto toga strategiju čekanja i očuvanja statusa quo".

Drugi korak je razmatranje da li je proces izbora Schmidtovog nasljednika zapravo "prvi veliki test u kojem bi EU trebala pokušati uključiti vlastite interese". Visoka predstavnica Evropske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Kaja Kallas, izjavila je da je "crvena linija" to što imenovanje mora izvršiti Vijeće za provedbu mira (PIC). Iako interes EU nije imati visokog predstavnika koji bi demontirao pravni poredak Bosne i Hercegovine, Ćerimagić nije siguran da li je moguće isključiti rizik da bi to moglo postati dio agende, "ako neko bude izabran na način koji odgovara onom dijelu američke administracije koji nije naročito sklon zaštiti vladavine prava".

Jedna od indikacija je činjenica da je Washington već najavio da bi sljedeći visoki predstavnik trebao biti kandidat sposoban da komunicira s Banjom Lukom. Ipak, EU bi se trebala odmaknuti od "opasne premise" – koja je i empirijski i praktično netačna – da je OHR temelj opstanka Bosne i Hercegovine, što bi značilo da bi u suprotnom secesionističke tendencije i pokušaji jednostranog i neustavnog demontiranja institucija dobili odriješene ruke.

Kao što ističe viši analitičar ESI-ja, "to nije istina", što pokazuje činjenica da kad god je postojao pokušaj podrivanja ili urušavanja institucija, "domaće institucije su te koje su se, zajedno s grupom zemalja i saveznika, usprotivile tim naporima, a ne OHR". Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine funkcionalan i sposoban da donosi odluke, "nije bilo nijedne presude u kojoj je OHR bio presudan u zaustavljanju ovih prijetnji". Konačno, dodatni razlog za zabrinutost kod ovakvog narativa je to što on "daje lažni signal onim akterima da imaju zeleno svjetlo da pokušaju uspjeti" u svojim neustavnim ciljevima, "kada SAD kaže da OHR nije toliko potreban ili kada Rusija ima pravo glasa u tom pitanju", zaključuje Ćerimagić.