Američki predsjednik Donald Trump na odlasku iz Pekinga u više je navrata upozorio Tajvan da nipošto jednostrano ne proglašava svoju neovisnost od Kine. Tajvanski predsjednik Lai Ching-te ranije je izjavio da Tajvan i ne treba proglasiti formalnu neovisnost jer sebe već vidi kao posve suverenu naciju, no Trump svakako nije mislio na tu vrstu gorde suzdržanosti.

SAD već dugo podržava Tajvan, čak su usvojili i zakonsku obavezu da su mu dužni osigurati sredstva za samoodbranu, ali taj je dugogodišnji savez očito doveden u pitanje održavanjem dobrih diplomatskih odnosa Washingtona s Kinom. Trump je u više navrata rekao kako "nije preuzeo nikakvu obavezu ni u jednom smjeru" u vezi s otokom koji Kina smatra sastavnim dijelom svog teritorija i nije isključila mogućnost njegovog zauzimanja silom.

Ako se može jasno označiti ijedan opipljiv trijumf Kine nakon sastanka Xija Jinpinga i njegovog američkog kolege, onda je to svakako "tajvansko pitanje", koje je Peking nametnuo kao talon dobrih veza dviju supersila, kao i buduće suradnje dvaju najvećih svjetskih ekonomija. 

Ispod naslaga službene srdačnosti, Xi Jinping je već na prvom susretu s Trumpom i njegovom delegacijom izrekao upozorenje koje sažima glavni rizik sukoba dviju zemalja: "Tajvan je najvažnije pitanje u odnosima Pekinga i Washingtona." Ako se s tim nepravilno postupa, naglasio je Xi, to bi moglo gurnuti bilateralne odnose u "iznimno opasnu situaciju i dovesti obje zemlje do sukoba, pa čak i rata".

Iako se u američkoj diplomatskoj izjavi o sastanku Trump-Xi uopće ne spominje "odcijepljeni" kineski otok, sudeći po Trumpovim upozorenjima Taipeiju, itekako su dobro čuli Xijeva upozorenja o Tajvanu kao "kineskoj crvenoj liniji".

Taipei, glavni grad odcijepljenog otoka (Foto: Afp)

U avionu Air Force One, vraćajući se u Sjedinjene Države, Trump je u petak najprije rekao da Xi "ne želi vidjeti tajvansku borbu za neovisnost, jer bi to značilo ogroman sukob". Što se tiče isporuke hisorijsko velikog paketa američkog oružja Tajvanu, uz onaj koji je Trumpova administracija odobrila prošlog decdembra, republikanski čelnik izjavio je da "još nije donio konačnu odluku o tome i da će to učiniti uskoro", piše Slobodna Dalmacija.

U intervjuu za Fox News, američki predsjednik otišao je još dalje u distanciranju od tajvanskih suverenističkih želja: "Ne želim da neko proglasi neovisnost i da nas tjera da putujemo 9500 milja (15.000 kilometara) kako bismo vodili rat. Ne želim da neko kaže ‘budimo neovisni jer nas Sjedinjene Države podržavaju‘. Želim da se Tajvan opusti i da se Kina opusti", dodao je Trump.

Trumpova zdravica (Foto: Afp)

Tajvansko "pitanje" nije samo teritorijalni spor naslijeđen iz davnog Kineskog građanskog rata: danas je Tajvan demokracija s oko 23 miliona stanovnika te nezamjenjivo središte globalne tehnološke ekonomije i tačka gdje se sijeku ambicije Kineske komunističke partije i strateški interesi Sjedinjenih Država u Azijsko-pacifičkoj regiji. Ovaj otok uz jugoistočnu obalu Kine već više od tri decenije funkcionira kao de facto zasebna država.

Od 1996. godine provode svoje demokratske izbore, imaju vlastiti politički i pravosudni sistem, valutu, pasoš i oružane snage, a prije sedam godina postali su i prva zemlja u Aziji koja je legalizirala istospolne brakove. Od 2016. godine otokom upravlja Demokratska progresivna stranka, koja zagovara odlučniji i suvereniji stav prema Kini.

No tajvanski problem je što su dosad uspjeli uspostaviti formalne diplomatske odnose sa samo 12 zemalja bez neke međunarodne reputacije, s iznimkom Vatikana: Gvatemalom, Paragvajem, Haitijem, Belizeom, Svetom Lucijom, Maršalovim Otocima... Međunarodna izolacija Tajvana proizlazi iz snažnog pritiska Pekinga, koji ga smatra neotuđivim dijelom svog teritorija, unatoč povijesnom prekidu i složenom odnosu otoka s Kinom. To ga i sprječava u većem diplomatskom utjecaju u mnogim međunarodnim organizacijama.

Tajvanski predsjednik Lai Ching-te testira oružje (Foto: Afp)

Tajvanska diplomatska krhkost, međutim, u oštroj je suprotnosti s njegovom ogromnom ekonomskom težinom. Prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), on je danas 22. ekonomija na svijetu po nominalnom BDP-u i osma najveća u Aziji. Prava važnost Tajvana leži u globalnom lancu opskrbe poluvodičima, danas ključnoj industriji za umjetnu inteligenciju, odbranu, automobilsku industriju i naprednu elektroniku.

Tajvanske kompanije čine više od 60 posto globalnih prihoda od ljevaonica čipova i više od 90 posto proizvodnje poluvodiča sljedeće generacije. Ovisnost svijeta o ovim tajvanskim proizvodima svaku krizu u Tajvanskom tjesnacu pretvara u neposredan rizik za sve strateške sektore 21. vijeka. 

Za Sjedinjene Države, ovu tehnološku ovisnost podebljava i ona geostrateška: Tajvan zauzima ključnu poziciju u američkom takozvanom Prvom otočnom lancu luka, koji se proteže od Japana do Filipina i parira kineskim vojnim ambicijama na Pacifiku. Ako bi Peking sutra u potpunosti kontrolirao otok, s njime bi ostvario pomorsku i zračnu premoć protiv svih saveznika Washingtona u Aziji.

Istodobno, ako bi Bijela kuća u potpunosti prepustila vlasti u Taipeiju njihovoj sudbini, a što se može razabrati iz Trumpovih izjava, bio bi stubokom narušen njezin kredibilitet kod svih obližnjih partnera, poput Japana, Južne Koreje, Filipina ili Australije. To je vjerojatno ravnoteža koju Washington pokušava sad održati odvraćanjem Kine od invazije bez nedvosmislenog obećanja vojne podrške Tajvanu u slučaju rata. 

Na pitanje u petak bi li branio Tajvan od kineske vojne intervencije, Trump je izrekao vrlo znakovitu rečenicu: "Samo jedna osoba to zna... A ta osoba sam ja." Misterioznost je nesumnjivo odraz njegove duboke želje da se do daljnjega zadrži status quo.