Opći izbori u Bosni i Hercegovini raspisani su za 4. oktobar 2026. godine i održat će se u kontekstu pojačanih političkih tenzija u oba entiteta - Republici Srpskoj, sa srpskom većinom, i bošnjačko-hrvatskoj Federaciji Bosne i Hercegovine.

Politički posmatrači primjećuju da će se najkritičnije "trke" fokusirati na rukovodstvo RS-a, imajući u vidu činjenicu da je Milorad Dodik prošle godine odstupio s predsjedničke funkcije zbog intenzivnog međunarodnog pritiska i sudskih presuda, kao i na tri člana Predsjedništva BiH (Bošnjaka, Hrvata i Srbina), koji zajedno obavljaju funkciju šefa države. Dodik, međutim, ostaje dominantna snaga unutar vladajuće stranke SNSD, koju i dalje vodi kao predsjednik, piše European Western Balkans.

Osim toga, smatra se da će formiranje postizborne koalicije u BIH, posebno u Federaciji, biti teško, prvenstveno zbog trenutne „krhkosti“ saveza „Trojke“.

Prema Adiju Ćerimagiću , višem analitičaru Evropske inicijative za stabilnost (ESI), „opći izbori 2026. u Bosni i Hercegovini vjerovatno će biti manje definirani parlamentarnom aritmetikom, a više nekolicinom vrlo značajnih pojedinačnih utrka“.

„Među njima, izbori za predsjednika Republike Srpske mogli bi se pokazati kao najvažnije takmičenje u zemlji. Značaj te funkcije leži u samoj ustavnoj i političkoj strukturi Republike Srpske“, napominje Ćerimagić za European Western Balkans.

Tanja Topić , politička analitičarka i šefica ureda Fondacije Friedrich Ebert u Banjoj Luci, izražava nadu da će „izborni proces u oktobru biti znatno manje podložan političkoj korupciji i prevarama nego svi prethodni“.

„To bi bila pozitivna promjena, imajući u vidu dugogodišnji osjećaj nemoći pred političkim 'aparatom' koji je pokorio birače, izborne komisije i institucije. Međutim, očekujem da će se dogoditi daleko više negativnih stvari, uključujući recikliranje obećanja koja iznova i iznova čujemo na svakim novim izborima, a koja ponavljaju isti političari koji suvereno vladaju decenijama, ali koji, nakon zatvaranja biračkih mjesta, okreću leđa biračima i posvećuju se ostvarivanju ličnih interesa“, primjećuje Topić za EWB.

„Uvođenje modernih procedura brojanja glasova bit će veliki institucionalni test“

Na općim izborima u BiH bit će izabrano ukupno 518 zvaničnika. Izbori su raspisani za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH, Narodnu skupštinu Republike Srpske, predsjednika i potpredsjednike RS-a, te deset kantonalnih skupština u Federaciji BiH.

Biračko tijelo uključuje otprilike 3,4 miliona redovnih birača. Građani koji žive u inostranstvu mogu se prijaviti za glasanje izvan zemlje putem web portala Centralne izborne komisije (CIK) BiH do 21. jula 2026. godine.

Zvanična izborna kampanja trebala bi početi 4. septembra 2026. godine. CIK je naglasio da su do zvaničnog datuma početka strogo zabranjeni i plaćeno političko oglašavanje i preuranjena kampanja, uključujući predstavljanje kandidata ili stranačkih programa.

Mediji u BiH izvještavaju da će tokom općih izbora na oko 5.000 biračkih mjesta biti uvedena biometrijska identifikacija birača, skeniranje glasačkih listića i video nadzor, što bi trebalo omogućiti brži, efikasniji i pouzdaniji izborni proces.

Adi Ćerimagić naglašava da „pored pojedinačnih utrka, izbori također predstavljaju veliki institucionalni test za Bosnu i Hercegovinu zbog planiranog uvođenja elektronskih i moderniziranih procedura brojanja glasova“.

„Implementacija ovih sistema će testirati kapacitete domaćih institucija. Istovremeno, već postoji zabrinutost zbog mogućih pokušaja odgađanja, opstrukcije ili političke delegitimizacije reformi. Sam kredibilitet izbornog procesa stoga može postati jedno od ključnih pitanja u periodu kampanje“, dodaje Ćerimagić.

Hoće li se opozicija u RS okupiti oko jednog predsjedničkog kandidata?

Nakon ponovljenih prijevremenih izbora održanih početkom februara 2026. godine, Siniša Karan, kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), potvrđen je za novog predsjednika RS-a. Karan je naslijedio svrgnutog Milorada Dodika, jednog od lidera SNSD-a, i održat će funkciju do redovnih općih izbora u oktobru 2026. godine.

Očekuje se da će Siniša Karan biti vodeći kandidat SNSD-a na predstojećim općim izborima.

Iako se opozicija u RS-u još nije zvanično okupila oko jednog predsjedničkog kandidata, Srpska demokratska stranka (SDS) je jednoglasno potvrdila Branka Blanušu kao svog kandidata za tu funkciju. Blanuša je tijesno izgubio od Karana na izborima u februaru 2026. godine, osvojivši otprilike 48,09% glasova u poređenju sa Karanovih 50,54%. Glasanje je ponovljeno u 17 opština.

Jedan od mogućih scenarija podrazumijeva da bi Blanuša bio jedini kandidat opozicionih stranaka u RS-u za predsjednika ovog entiteta, dok bi Draška Stanivukovića, gradonačelnika Banje Luke, opozicija kandidovala za srpske članove Predsjedništva BiH.

Draško Stanivuković i Branko Blanuša; Foto: @Stanivukovic_D /X

Adi Ćerimagić pojašnjava da predsjednik RS-a „igra odlučujuću ulogu u formiranju vlade, budući da mandat za formiranje vlade daje predsjednik i ne mora nužno ići najvećoj stranci ili koaliciji koja unaprijed može demonstrirati parlamentarnu većinu“.

„Tokom protekle dvije decenije, ovaj institucionalni aranžman je pomogao i Miloradu Dodiku i njegovoj stranci, SNSD, da ostanu na vlasti na entitetskom nivou čak i kada nisu imali apsolutnu parlamentarnu većinu. U stvari, SNSD je posljednji put samostalno imao takvu većinu 2006. godine. Iz tog razloga, tekući pregovori među opozicionim strankama o zajedničkom predsjedničkom kandidatu postali su jedna od centralnih političkih drama uoči izbora. Ovi razgovori se pokazuju teškim, ne samo zato što se stranke ne slažu oko toga koja politička snaga treba da predvodi izazov SNSD-u, već i zbog suprotstavljenih ličnih ambicija među opozicionim ličnostima“, naglašava Ćerimagić.

Po Ćerimagićevom mišljenju, moguća su dva široka scenarija u vezi s opozicijom u RS-u.

„U prvom slučaju, opozicija uspijeva da se okupi oko jednog kandidata i istinski se ujedinjuje iza te osobe tokom cijele kampanje. Ukoliko bi se to dogodilo, to bi moglo stvoriti najozbiljniji izazov dominaciji SNSD-a u više od dvadeset godina. Takva ujedinjena kandidatura bi konsolidovala glasove opozicije u trenutku kada sam Dodik ne bi bio u mogućnosti da se kandiduje za drugu pojedinačnu funkciju“, napominje on.

Ćerimagić navodi da je drugi scenario „onaj u kojem opozicija ili ne uspijeva da se dogovori o zajedničkom kandidatu ili se formalno dogovori o njemu bez istinske i koordinirane podrške svih uključenih stranaka“.

„U tom slučaju, kandidat SNSD-a bi vjerovatno imao koristi od fragmentacije unutar opozicionog tabora i mogao bi zadržati kontrolu nad predsjedništvom, a zatim i vladom“, ocjenjuje on.

Slično tome, Tanja Topić primjećuje da je „opozicija u RS-u uglavnom zaokupljena sama sobom, a trzavice između opozicionih stranaka postale su udarna vijest u političkim televizijskim emisijama, dnevnim novinama i na web portalima“.

„Oni (opozicija) se ponašaju kao etnonacionalne stranke na vlasti u državi BiH – svi tvrde da su spremni na kompromis, kao i da nema pobjede na izborima bez jedinstva, ali žele da uslove jedinstva određuju pojedinci, uglavnom lideri stranaka. Što su ambiciozniji, to su beskrupulozniji, pa smatraju da oni trebaju određivati ​​pravila za djelovanje opozicije. Snaga pojedinačnih stranaka je u ovom slučaju nebitna, tj. forma nadmašuje suštinu“, kaže Topić.

Dodaje da je „ovo dobra prilika da se opozicioni redovi pročiste od brojnih 'trojanskih konja'“.

„Izborna utrka će se svesti na borbu 'za' ili 'protiv' trenutnog političkog establišmenta u RS-u. Stoga, lažno jedinstvo opozicije nije ključno za pobjedu“, navodi Topić.

Hoće li „Trojka“ platiti cijenu za „nedovršene“ reforme?

„Trojka“, liberalno-progresivni politički savez u Federaciji BiH, formirala je vladu federalnog entiteta 2023. godine, zajedno s Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ BiH). Koaliciju čine Socijaldemokratska partija (SDP BiH), Stranka naroda i pravde (NiP) i Naša stranka (NS).

Savez je formiran s ciljem prekida dugogodišnje dominacije Stranke demokratske akcije (SDA) među bošnjačkim biračima.

Na državnom (nacionalnom) nivou vlasti u BiH, „Trojka“ je formirala koaliciju i sa Dodikovim SNSD-om. Koaliciju su činili „Trojka“, SNSD i HDZ BiH, a djelovala je u okviru Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH. Međutim, u januaru 2025. godine, Trojka je objavila da prekida partnerstvo sa SNSD-om zbog neslaganja oko zakonodavstva o pristupanju Evropskoj uniji i navodne opstrukcije od strane SNSD-a.

Trojka se suočava sa značajnim preprekama koje prijete njenoj daljnjoj dominaciji i sposobnosti da održi vlast na predstojećim općim izborima u oktobru 2026. Na primjer, vlada na državnom nivou kritikovana je zbog sporog napretka u reformama za pristupanje EU i ograničenog utjecaja.

Osim toga, oslanjanje Trojke na HDZ BiH za većinu znači da moraju praviti kompromise o etno-političkim pitanjima koja su ideološki udaljena od njihove progresivne platforme.

Istovremeno, SDA aktivno radi na potkopavanju Trojke, nadajući se povratku na vlast na predstojećim općim izborima.

Tanja Topić napominje da je Trojka u slobodnom padu od prvog dana svog učešća u vladi.

„SDA već dugo radi na kampanji koja nastoji ocrniti Trojku, ali moram istaći da je sama Trojka koalicija u hibernaciji, koja gotovo da nema komunikaciju sa SNSD-om, dok HDZ BiH 'čuva leđa' svom vječnom partneru – SNSD-u. Dakle, sasvim je sigurno da će Trojka platiti cijenu nedovršenih reformi vezanih za EU; platit će čak i za stvari na koje nije mogla utjecati. Stoga će to biti prilično neizvjesna utrka u Federaciji, u kojoj je nemoguće isključiti povratak SDA na vlast“, zaključuje Topić.

Govoreći o istoj temi, Adi Ćerimagić navodi da se u entitetu Federacija pažnja sve više usmjerava na očekivanu utrku za bošnjačkog člana državnog predsjedništva.

„Trenutni pokazatelji ukazuju na sukob između Bakira Izetbegovića i aktuelnog predsjednika Denisa Bećirovića. Takva utrka bi predstavljala širu političku borbu između dvije suprotstavljene vizije unutar probosanske politike: jedne usmjerene oko SDA, a druge oko bloka predvođenog Socijaldemokratima. Manje stranke bi ipak mogle igrati nesrazmjerno važnu ulogu, kako oblikovanjem narativa kampanje, tako i utjecajem na izgradnju postizbornih koalicija“, naglašava on.

„Stoga je vjerovatno da će Bosna i Hercegovina nastaviti stvarati fragmentirane i visoko polarizirane parlamente, što će zahtijevati široke koalicije koje uključuju četiri, pet ili čak više stranaka, od kantonalnog do državnog nivoa. Kao rezultat toga, izbori neće samo odrediti pobjednike na izborima, već i odnos snaga u teškim koalicijskim pregovorima koji slijede“, podvlači on.

Po Ćerimagićevom mišljenju, utrka za hrvatskog člana predsjedništva također se oblikuje kao vrlo značajna.

„HDZ BiH se odlučuje za mlađeg kandidata sa relativno umjerenim javnim narativom, dok se očekuje da će opozicione snage podržati konfrontacijskijeg izazivača, tvrdeći da dominantna hrvatska stranka nije uspjela osigurati ključne političke interese Hrvata u Bosni i Hercegovini“, naglašava on.

Adi Ćerimagić zaključuje da će se ko god izađe kao pobjednik na ovim izborima odmah suočiti sa zahtjevnom političkom agendom, imajući u vidu da se od „međunarodnih aktera, posebno EU i Sjedinjenih Američkih Država, očekuje da izvrše pritisak na sljedeće vlade da se pozabave neriješenim pitanjima, od državne imovine i buduće uloge visokog predstavnika do najavljenih projekata stranih investicija i dugo odgađanih institucionalnih reformi“.