Oni nešto stariji sjećaju se slavnih dana Košarkaškog kluba Bosna i kada je 1979. godine postala prvak Evrope. Jedan od onih koji se pamte iz tog doba, a i s te finalne utakmice, jeste Žarko Varajić, čiji će rekord stajati možda i zauvijek. Varajić je u finalnoj utakmici ubacio 45 poena, i to u doba kada nije bilo šuta za tri poena. Kasnije je tokom agresije i opsade Sarajeva napustio glavni grad Bosne i Hercegovine, ali sjećanja na grad i ljude ostala su trajna.

Rođenjem Nikšićanin, a izborom Sarajlija, Varajić je na kraju 2019. godine preminuo u Beogradu. Nakon završetka ratnih sukoba dolazio je u Sarajevo, ali u svojim izjavama je tvrdio da više ne pronalazi onaj prijeratni ambijent. "Odlazim tamo, ali nije Sarajevo što je nekad bilo, nema onu nekadašnju dušu, šarm koji ga je krasio. Nekada je bilo sve s ljubavlju. Ljubav, poštovanje, srdačnost", izjavio je u jednom intervjuu.

Prijateljstvo i kumstvo s Delibašićem

S Mirzom Delibašićem nije samo osvojio Evropu u dresu Bosne, već je s njim prošao kroz život. Bili su najbolji prijatelji i kumovi, a čuli su se neposredno prije Delibašićeve smrti. Legendarni Delibašić, teško bolestan u dobi od samo 47 godina, odbijao je napustiti Sarajevo tokom teških ratnih godina.

Varajić se prisjetio tih emotivnih trenutaka i razgovora s kumom: "Kad je počeo rat, ja sam, kao i većina mojih prijatelja, napustio Sarajevo, a on je ostao, misleći da će tamo ostati zauvijek. Znao sam da je teško bolestan. Pitao sam ga razmišlja li o liječenju negdje izvan Sarajeva. A znao sam, pošto je igrao za Real Madrid, da su mu i Španci ponudili liječenje tamo. Moj kum na vjenčanju, Mirza, ubrzo je umro, i nemojte me pitati koliko žalim što se nismo sreli."

Foto: Antonio Balic / CROPIX

Odlazak iz opkoljenog grada i sudbina imovine

U dresu Bosne Varajić je osvojio Kup evropskih šampiona, dva naslova prvaka Jugoslavije i dva kupa, dok je s reprezentacijom osvojio srebro na Olimpijskim igrama te zlato i bronzu na Evropskom prvenstvu u košarci (Eurobasket). Kada je završio igračku karijeru, ostao je u Sarajevu, ali je tokom ratnih zbivanja odlučio otići. Prvo je suprugu Miru i kćerke Bojanu i Jelenu poslao van zemlje, a potom je 25. maja 1992. godine i sam napustio stan koji je odmah nakon toga opljačkan.

U Beogradu su se ubrzo pojavile dezinformacije i medijski natpisi da se pridružio paravojnim formacijama i da učestvuje u borbenim dejstvima, što je on oštro demantovao. Iz stana mu je otuđeno i vrijedno priznanje, skulptura košarkaša na mramornom postolju, kao i olimpijska medalja. Ipak, Varajić je ispričao da mu je godinama kasnije potpuno nepoznat čovjek vratio olimpijsku medalju, rekavši da ga je djed natjerao da se zakune da će je predati zakonitom vlasniku. Nakon odlaska iz Bosne i Hercegovine, Varajić je nastavio sportsku karijeru kao funkcioner u košarkaškim strukturama u Srbiji, gdje je ostao aktivan sve do smrti 2019. godine.

Izvor: Dnevno.hr