Neuspjeh američkog predsjednika Donalda Trumpa i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da ostvare očekivanu uvjerljivu pobjedu nad Iranom mogao bi imati dugoročne implikacije na geopolitičku moć SAD-a. Preokret se dogodio nakon iranske primjene "strategije trokuta" i preuzimanja kontrole nad Hormuškim tjesnacem, što je prisililo Washington na uzmicanje.

Iran je preživio val ciljanih ubistava lidera na samom početku napada 28. februara i uspio preokrenuti situaciju braneći se od vojno moćnijih protivnika. Iako vojno slabiji, Teheran je nametnuo svojevrsnu pat-poziciju tako što je odgovorio napadom na američke saveznice u Perzijskom zaljevu i zatvaranjem ključnog morskog prolaza. List New York Times (NYT) ocjenjuje da je ovaj potez otkrio dugoročnu ranjivost Sjedinjenih Američkih Država.

Od sredine marta, promet Hormuškim tjesnacem nalazi se pod kontrolom Irana. Ovaj ključni plovni put za svjetsko snabdijevanje naftom, plinom i vještačkim đubrivom do danas nije potpuno otvoren. Iran je uspio natjerati Washington da američka i izraelska vojska prestanu napadati njegova energetska postrojenja, dok je Izrael bio prisiljen obuzdati napade na Liban. Nicole Grajewski iz Centra za međunarodne studije na francuskom univerzitetu Sciences Po navodi da je Iran definitivno u prednosti.

Južni Pars

Atta Kenare/Afp

Strategija trokutaste prisile

U teoriji igara ovaj pristup se naziva trokutastom prisilom. Kada se država nalazi u sukobu s bitno moćnijim protivnikom, ona napada ranjiviju treću stranu koja ima određenu polugu utjecaja nad glavnim rivalom, objašnjava Daniel Sobelman, profesor na Hebrejskom univerzitetu u Jeruzalemu. U ovom slučaju, treća strana su arapske zemlje Perzijskog zaljeva koje su američke vojne saveznice i ekonomski bitne za SAD. Iransko ciljanje objekata u tim zemljama, u kombinaciji sa zatvaranjem Hormuza, osiguralo je Teheranu taktičku pobjedu. Analitičari upozoravaju da će ova strategija imati dugoročne implikacije na američku moć širom svijeta.

Uz blokadu Hormuza i prijetnje tankerima, ključni trenutak dogodio se 18. marta kada je izraelska vojska bombardirala iransko plinsko polje Južni Pars, najveće takve vrste na svijetu. Iran je odmah uzvratio bombardiranjem Ras Laffana, velikog postrojenja za utapljeni prirodni plin u Kataru, te napadima na rafinerije u Saudijskoj Arabiji i Kuvajtu. Teheran je poslao jasnu poruku: ako Izrael ili SAD krenu na iranska energetska postrojenja, Iran će uništiti energetska postrojenja u Zaljevu. U roku od nekoliko sati, Donald Trump je objavio da izraelski napad nije bio koordiniran sa SAD-om te da novih udara na Južni Pars neće biti, što je označilo prekretnicu u sukobu.

Katarsko postrojenje Ras Laffan

-/Afp

Ekonomska cijena rata

Blokada Hormuza i udari na naftna postrojenja doveli su do rekordnog skoka cijene nafte na globalnom tržištu. Američka javnost ubrzo je osjetila ekonomsku cijenu rata kroz više cijene goriva i lančano poskupljenje hrane. Nicole Grajewski ističe da je to Irancima dalo značajnu prednost, pogotovo jer se čak 64% Amerikanaca protivi ratu u Iranu, a Donald Trump i Republikanska stranka u novembru se suočavaju s izborima na sredini mandata.

Iranska revolucionarna garda zaprijetila je proširenjem sukoba izvan kruga zaljevskih zemalja ako se napadi na njihovu teritoriju nastave. Oštra prijetnja stigla je nakon kontradiktornih poruka iz Washingtona, gdje američki predsjednik naizmjenično prijeti nastavkom rata i odustaje od njega. Primirje je formalno na snazi, ali Amerikanci i dalje blokiraju iranske luke, dok Teheran održava kontrolu nad tjesnacom. Iz Iranske revolucionarne garde su poručili: "U slučaju da se agresija ponovi, obećani regionalni rat ovaj put će se proširiti izvan regije, a naši razorni udarci dovest će vas do uništenja na mjestima koja ne možete zamisliti."

Izvor: Jutarnji list