Dok cijene nekretnina u Republici Hrvatskoj nikad nisu bile više, a građani od prosječne plate ne mogu kupiti ni garsonijeru, u četvrtoj najvećoj ekonomiji na svijetu cijene stanova nikad nisu bile pristupačnije. Korisnik pod imenom hezaa0706d na društvenoj mreži Reddit objavio je fotografiju ključeva nekretnine i naveo da je u Tokiju kupio stan za 106 hiljada eura, uz kredit s kamatnom stopom od svega 1,1%. Ova objava pokrenula je lavinu komentara u kojima korisnici ističu da je u Japanu moguće proći znatno povoljnije pri kupovini stana ili kuće nego u zapadnoj Evropi ili Sjedinjenim Američkim Državama.

Komentatori na društvenim mrežama iznijeli su različite teorije o ovom fenomenu, navodeći da tamošnje društvo prepoznaje korelaciju između pada broja stanovnika i pada cijena nekretnina. Pojedinci su istakli da je cijela japanska ekonomija u specifičnoj vrsti stagnacije već 35 godina te da zemlja ima javni dug na nivou tri svoja bruto domaća proizvoda (BDP). Drugi su naglasili da se tamo objekti grade s rokom trajanja od nekoliko decenija nakon čega se ruše, zbog čega gotovo niko ne kupuje rabljenje nekretnine za stanovanje. Naglašeno je i da građani Japana, za razliku od Evropljana, na stanove gledaju kao na imovinu koja gubi vrijednost samim korištenjem, slično automobilima.

Specifičnosti japanskog tržišta

Analitičari s društvenih mreža navode da se u Japanu nekretnine ne smatraju ključnim instrumentom za investiranje. Kombinacija ubrzanog starenja stanovništva, liberalnih zakona o gradnji koji omogućavaju neprekidno podizanje novih stambenih jedinica, te tri decenije stagnacije nakon velikog sloma tržišta kapitala, u potpunosti je promijenila psihologiju tamošnjih kupaca.

U diskusiju su se uključili i oni koji podsjećaju na strogu migracionu politiku ove azijske države. Dok u evropske zemlje stranci masovno dolaze kako bi investirali u nekretnine na obali, imigracija u Japan je pod strogom kontrolom, a dobijanje stambenog kredita s niskom kamatnom stopom za strane državljane koji ne žive tamo praktično je nemoguće. Ekonomski stručnjaci s mreža upozoravaju da ova situacija, iako privlačna iz perspektive stranih kupaca, s druge strane slabi kupovnu moć domaćeg stanovništva jer sve što Japan sam ne proizvodi za njih postaje izuzetno skupo.

Ekonomska stagnacija i recesija

Dugogodišnji nedostatak rasta cijena i plata pretvorio je Japan u stagnantno, pa čak i recesivno društvo u kojem populacija primarno štedi i odbija trošiti novac. Korporativni sektor se često opisuje kao tradicionalan i konzervativan, s manjkom inovacija koje bi pokorile globalno tržište. Centralna banka Japana je dugi niz godina držala čak i negativnu kamatnu stopu, praktično plaćajući bankama da plasiraju novac stanovništvu i pokrenu ekonomsku aktivnost. Unatoč zatvorenosti društva, zakonski okviri za radnu migraciju su se donekle liberalizirali posljednjih godina, pa je odlazak u ovu zemlju postao prohodniji čak i bez naprednog poznavanja jezika.

S druge strane, kritičari ovog trenda upozoravaju na stalnu opasnost od razornih zemljotresa, što je jedan od glavnih razloga zašto starije kuće ekstremno gube na cijeni. Na platformi YouTube česti su videozapisi državljana SAD-a koji kupuju napuštena imanja iz 1970-ih godina u japanskim ruralnim predjelima za minimalne iznose, zaboravljajući da se slične jeftine kuće mogu pronaći i u slabije razvijenim regijama Evrope.

Za mnoge građane s prostora Balkana, odlazak u inostranstvo ostaje jedina opcija za osiguranje dostojanstvenog života. Jedan od korisnika podijelio je svoje iskustvo, navodeći da se prije sedam mjeseci s djevojkom preselio u Njemačku, gdje su im se mjesečna primanja učetverostručila. Iako i dalje borave u stanu od 55 kvadratnih metara, troškove stanarine i režija plaćaju duplo manje nego ranije, dok su im cijene hrane i opći troškovi života znatno pristupačniji. Kako je istakao, život u domovini svodio se na stalna odricanja, kupovinu odjeće jednom godišnje i otplatu bazičnih kućanskih aparata na 12 ili 24 rate, dok danas sebi mogu priuštiti putovanja i redovnu mjesečnu uštedu od 300 do 500 eura.

Izvor: Dnevno.hr