Desalinizacija u Belmontu ušla je u odlučujuću fazu 2026. godine, s napretkom pomorskih radova koji će instalirati okeanski usisnik na morskom dnu, 800 metara od plaže Nine Mile. Sistem će hvatati slanu vodu i odvoditi je do postrojenja na kopnu za proizvodnju vode za piće.

Prema informacijama, očekuje se da će, kada bude završen 2028. godine, postrojenje vrijedno 530 miliona dolara proizvoditi do 30 megalitara pitke vode dnevno, što je ekvivalentno 30 miliona litara dnevno. Ova količina predstavlja 15% prosječne dnevne potražnje Lower Huntera, smanjujući ovisnost o padavinama i branama.

Betonske konstrukcije na morskom dnu

Radovi na moru uključuju postavljanje strukture za direktan usis u okeanu. Za to će se koristiti prefabrikovani kesoni, betonski komadi postavljeni na morskom dnu kako bi formirali dio sistema koji će uvlačiti slanu vodu.

Ovaj okeanski unos je početna tačka lanca desalinizacije. Morska voda će se hvatati na moru, provoditi kroz tunelski cjevovod i slati u jedinicu za prečišćavanje na kopnu.

Usis okeana bit će jedan od centralnih dijelova desalinizacije u Belmontu, jer će upravo kroz njega slana voda započeti svoj put do postrojenja. Instalirana na morskom dnu, u blizini plaže Nine Mile, struktura je dizajnirana da uhvati potrebnu količinu i omogući proizvodnju pitke vode za Lower Hunter.

Pomorska platforma tipa samopodizne barže već je postavljena otprilike 800 metara od plaže Nine Mile i lokacije postrojenja Belmont. Ova struktura omogućava izvođenje pomorskih radova sa većom stabilnošću, kako piše Trenchless.

Najosjetljivija tačka je to što se operacija odvija u području koje dijele plaža, more, navigacija, rekreacija i morski život. Stoga, Hunter Water navodi da će se faza izvoditi s fokusom na sigurnost i minimalno moguće ometanje.

Tunel će povezati okeanski ulaz sa postrojenjem na kopnu

Desalinizacija koristi unos okeana na morskom dnu u blizini plaže Nine Mile kako bi pretvorila slanu vodu u vodu za piće.

Nakon postavljanja ulazne konstrukcije, projektom je planirana izgradnja tunela ispod plaže Nine Mile i morskog dna. Ovaj tunel će biti odgovoran za povezivanje okeanskog ulaza sa postrojenjem za desalinizaciju u Belmontu.

Rješenje izbjegava direktniju intervenciju na površini plaže i stvara podzemnu vezu između mora i stanice za prečišćavanje. U praksi, slana voda će se hvatati u okeanu i transportovati ispod pijeska i morskog dna do postrojenja.

Hunter Water opisuje ovu fazu kao jednu od najsloženijih i tehnički najzahtjevnijih u projektu. Ne radi se samo o kopanju tunela, već i o integraciji pomorskih radova, ulazne konstrukcije, cjevovoda i tretmana pitke vode.

Rješavanje jednostavnog problema: osiguravanje vode čak i kada kiše ne padne, zahtijeva tešku inženjersku pomoć. Sistem ima za cilj transformirati okean u komplementarni izvor snabdijevanja za regiju.

Elektrana obećava 30 miliona litara vode dnevno

Postrojenje Belmont je projektovano da proizvodi do 30 megalitara dnevno kada bude završeno 2028. godine. Preračunato, ova količina dostiže 30 miliona litara vode za piće dnevno.

Prema Hunter Wateru, ova proizvodnja bi trebala predstavljati 15% prosječne dnevne potražnje Lower Huntera. Ideja je da se dopuni trenutni sistem i smanji ovisnost o rezervoarima, branama i obrascima padavina.

Desalinizacija se pojavljuje kao zaštita od suše i klimatske varijabilnosti. U priobalnim regijama, ova vrsta rješenja može dobiti na značaju kada se tradicionalni izvori suočavaju s većim pritiskom.

Uprkos tome, postrojenje ne eliminiše potrebu za planiranjem vode. Ono funkcioniše kao još jedan izvor u sistemu , doprinoseći upravljanju potrošnjom, očuvanju sliva i efikasnom korištenju vode.

Blizina okeana

Hunter Water navodi da je Belmont odabran zbog dobre integracije s postojećom vodovodnom mrežom i blizine mora. Činjenica da zemljište već pripada kompaniji također je utjecala na odluku.

Ova kombinacija smanjuje prepreke za projekat ovog obima. Postrojenje za desalinizaciju mora biti blizu okeana, ali i povezano s mrežom sposobnom za distribuciju prečišćene vode stanovništvu.

Kompanija također navodi da lokacija treba imati minimalan utjecaj na zajednicu i okolnu okolinu. Ova tačka je važna jer obalni projekti često izazivaju zabrinutost među stanovnicima, posjetiteljima plaža i grupama povezanim s morem.

Izbor lokacije pokazuje da postrojenje ovog tipa ne zavisi isključivo od tehnologije. Zahtijeva stratešku lokaciju, integraciju s postojećom infrastrukturom i brigu o obalnom okolišu.

Također, usisna struktura je dizajnirana za malu brzinu, prema Hunter Wateru. Cilj je omogućiti morskim stvorenjima da izbjegnu uvlačenje u sistem.

Ova briga je ključna u projektima desalinizacije, jer direktan unos vode iz okeana mora uravnotežiti sigurnost vode i zaštitu okoliša. Što je manji utjecaj na morski svijet, veća je šansa za prihvatanje projekta.

(N1)