Bivši visoki predstavnici u Bosni i Hercegovini Carl Bildt i Wolfgang Petritsch kazali su u zajedničkom tekstu za njemačke medije da "Bosni i Hercegovini više nije potrebna međunarodna uprava", te da "ostavka Christiana Schmidta nudi priliku za fundamentalnu reorijentaciju", na što je reagovao potpredsjednik Republike Srpske Ćamil Duraković, posebno se osvrnuvši na ulogu švedskog diplomate Bildta kao međunarodnog predstavnika u našoj zemlji.

Duraković je podsjetio na dešavanja iz perioda 1995.-1997., kada je Bildt bio na poziciji u BiH, oštro kritizirajući njegov pristup prema provođenju Dejtpnskog sporazuma.

"Dana 14. jula 1995., dok je Savjet bezbjednosti UN-a izražavao strah od "teškog zlostavljanja i ubijanja nevinih civila" i primao izvještaje o "nestanku 4.000 muškaraca i dječaka iz Srebrenice," Carl Bildt je tog istog dana sjeo za sto s Ratkom Mladićem i Slobodanom Miloševićem. Sutradan, 15. jula, sreo ih se ponovo, ovoga puta na ručku. Sudeći prema vlastitim memoarima, ono što ga je tada najviše zanimalo bilo je oslobađanje 30 nizozemskih taoca. Masovna ubistva koja su se odvijala u neposrednoj blizini tog stola nisu bila predmet ozbiljne konfrontacije. Bildt je kasnije opisao srebrenički genocid kao "iznenađujuće čak i po standardima balkanskih ratova." Ta formulacija, namjerna ili ne, stavlja genocid u kontekst koji ga normalizuje. Tvrdnje da tadašnji mandat nije omogućavao snažniju akciju tačne su u tehničkom smislu. Ali nisu tačne kao moralna odbrana čovjeka koji je imao politički utjecaj, pristup i međunarodni legitimitet, i koji je njima raspolagao na način koji nije zaštitio živote nevinih Bošnjaka Srebrenice", kazao je Duraković.

U periodu od 1995. do 1997., nastavlja Duraković, Bildt je "vodio politiku koja je opstrukciju Dejtonskog sporazuma tretirala kao nešto s čim se pregovara, a ne nešto što se sankcionira".

"Umjesto da koristi međunarodni pritisak kako bi primorao na implementaciju civilnih odredbi sporazuma, Bildt je favorizirao pristup u kojem su sve strane tretirane kao ravnopravni partneri, bez obzira na to ko je kršio dogovoreno. U njegovom mandatu je Radovan Karadžić još uvijek slobodno hodao po Bosni. Rezultat te politike bio je da su strukture odgovorne za rat nastavile funkcionirati praktično netaknute, dok su institucije države ostale mrtvo slovo na papiru", napominje Duraković.

Potom je odgovorio i direktno na navode iz teksta za njemački list Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

"Danas, iz ugodne distance, Bildt piše o "upravljanoj stagnaciji" i potrebi da se OHR ukine upravo u trenutku kada su državne institucije BiH pod direktnim napadom. Taj poziv nije reformski prijedlog. To je politički servis onima čiji projekt nije jačanje Bosne i Hercegovine nego njeno razaranje. Bosna i Hercegovina ne treba lekcije od onih koji su je, u njenim najtežim trenucima, ostavili bez zaštite", zaključio je Duraković.

Podsjetimo, bivši visoki predstavnici su u autorskom tekstu ističu da ostavka aktuelnog visokog predstavnika Christiana Schmidta pokreće mnogo više od pitanja njegovog nasljednika.

“Iznenađujuća ostavka Christiana Schmidta s pozicije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu pokreće mnogo više od pukog pitanja sukcesije. Ona prisiljava Evropu da se suoči s neugodnom geopolitičkom stvarnošću: Trideset godina nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, zemlja ostaje zarobljena u stanju političkog limba – formalno suverena, ali u praksi i dalje pod međunarodnim nadzorom”, naveli su. 

Oni smatraju da je ovaj privremeni mehanizam vremenom prerastao u trajno stanje.

“Ali ono što je bilo zamišljeno kao privremeno rješenje za neposredni poslijeratni period postalo je trajno stanje stvari. Već neko vrijeme ova civilna institucija, koja je tokom godina izgubila utjecaj i legitimitet, služi mnogim lokalnim političarima podjednako kao žrtveni jarac ili kao slamka spasa – oslobađajući ih tako odgovornosti demokratskih društava da sama pronađu održive političke kompromise”, napisali su Bildt i Petritsch.