Pentagon je mjesecima raspoređivao vojnike i oružje potrebno za mogući američki vojni napad na Kubu - nedostaje još samo konačno odobrenje Donalda Trumpa.

Predsjednik SAD-a navodno je razmatrao invaziju na otok nakon što ekonomski i politički pritisci nisu uspjeli srušiti komunističku vlast. No golema prisutnost američke mornarice u regiji — najveća izvan Bliskog istoka — omogućila bi brzo djelovanje. 

Tako raspoređene vojne snage otvaraju niz mogućnosti, od hvatanja kubanskog vodstva po uzoru na operaciju protiv bivšeg venezuelskog predsjednika Nicolása Madura, do preciznih udara. Time bi se SAD mogao uključiti u treći međunarodni sukob tokom Trumpove administracije, piše Politico.

“Kuba je u velikim problemima”, rekao je državni sekretar Marco Rubio na sjednici vlade. “Propala država udaljena 90 milja od naše obale predstavlja prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD-a.”

Američka mornarička grupa u regiji nešto je manja nego u januaru, kada su SAD zarobile Madura. No nosač aviona USS Nimitz uplovio je u Karibe još u maju, zajedno s razaračima i krstaricama opremljenima preciznim projektilima za napade na kopnene ciljeve. Mjesecima iznad Kube kruže i američki dronovi te izviđački avioni, pokazuju podaci servisa za praćenje letova.

Amfibijski brod USS Kearsarge i prateći brodovi, koji prevoze oko 2500 marinaca, nalaze se uz obalu Virginije i pripremaju se za novu misiju, a mogli bi zamijeniti dio brodova koji se vraćaju kući.  

Više vojnih opcija

Ovakvo gomilanje snaga Pentagonu daje više vojnih opcija, iako bi za veliku kopnenu invaziju bile potrebne dodatne jedinice.

USS Nimitz stigao je u regiju istoga dana kada su SAD podigle optužnicu protiv bivšeg kubanskog predsjednika Raúla Castra, što mnogi tumače kao demonstraciju sile. “Nimitz je ondje prvenstveno radi zastrašivanja, ali po potrebi može učestvovati u vojnoj operaciji”, rekao je Mark Cancian, bivši dužnosnik Pentagona i analitičar Centra za strateške i međunarodne studije.

Prema njegovim riječima, nosač aviona i borbeni avioni iz Floride i Portorika imali bi važnu ulogu u eventualnom napadu na Kubu. “Mogući su zračni udari na protuzračnu odbranu kako bi se omogućile šire operacije ili čak eliminacija vodstva, uz ideju uspostavljanja odnosa kakve SAD ima s Venezuelom. Raúl Castro bio bi prva meta”, rekao je Cancian.

Administracija pod pritiskom

No administracija je pod pritiskom vremena. Veliki ratni brodovi koji su raspoređeni tokom ljeta već su gotovo deset mjeseci na moru, znatno dulje od uobičajenih šest do sedam mjeseci. Zbog toga raste zabrinutost u Pentagonu jer se posade iscrpljuju, a dodatni je problem što mornarica paralelno provodi blokadu iranskih brodova u Perzijskom zaljevu.

Bijela kuća pitanja je preusmjerila Pentagonu, dok mornarica nije željela komentirati aktuelne rasporede snaga. Zapovjedništvo mornaričkih snaga za južno područje nije odgovorilo na upit medija.

“Ovakve uzastopne duge misije s vremenom će ostaviti posljedice”, rekao je jedan odbrambeni dužnosnik koji je želio ostati anoniman. “Dugotrajno zadržavanje brodova na terenu stvara probleme kad se vrate kući i krenu popravci te remont.”

Sve se događa nakon rekordne 11-mjesečne misije nosača aviona USS Gerald R. Ford, koji se ovog mjeseca vratio nakon plovidbe od Europe preko Kariba do Bliskog istoka tokom rata s Iranom.

I USS Nimitz ostao je dulje na moru nego što je planirano, iako se očekivalo da će ovo biti njegova posljednja misija nakon 50 godina službe. Brod je prvobitno trebao otići u Norfolk na uklanjanje nuklearnih motora, no mornarica mu je produžila vijek trajanja do 2027. godine.

Amfibijski brodovi USS Iwo Jima i USS Fort Lauderdale također su ostali raspoređeni od ljeta, no marinci su u srijedu objavili da će se sljedeće sedmice vratiti u Norfolk.

Dugotrajne misije teško padaju posadama i marincima koji su očekivali uobičajene rotacije, a sada su mjesecima izvan planiranog povratka kući.

“Ne prijavljujete se u vojsku očekujući lagan život i znate da su misije nepredvidive”, rekao je umirovljeni časnik marinaca Joe Plenzler. “Ali kada se misije stalno produžuju i nema jasnog kraja, to počinje utjecati na ljude i njihove porodice.”