Novinar i kolumnista Dragan Bursać u emisiji „7Plus“ Hayat TV govorio je o odlasku Christiana Schmidta, mogućem novom visokom predstavniku i političkim pritiscima na Bosnu i Hercegovinu.

Komentarišući najavu memoara odlazećeg visokog predstavnika, Bursać je poručio da ne očekuje djelo koje će izazvati veliku pažnju javnosti.

"Kakav mu je bio mandat, takvi će biti i memoari"

"Kakav mu je bio mandat, takvi će biti i memoari. Bez mnogo sadržaja, bez hrabrih poteza i bez posebnog interesa javnosti", rekao je Bursać.

Govoreći o mogućem nasljedniku, osvrnuo se na italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija, čije se ime posljednjih dana sve češće spominje u evropskim političkim krugovima.

"Zanardi otprilike ima 80 posto šanse, a ovih 20 posto je neka vrsta „mrkve i štapa“. Ova druga opcija bio bi čovjek iz MAGA pokreta Donalda Trumpa, što bi bila gora opcija od Zanardija. Znamo da je riječ o čovjeku iz Udina, da je završio prestižni koledž u Padovi i da je obnašao važne diplomatske funkcije, posebno kada su u pitanju Rusija, bivši Sovjetski Savez i Srbija.

Pristalica je evropskih vrijednosti, ali je dosta umjeren i skeptičan kada je riječ o odbrani Ukrajine. Ne mogu reći da „drži stranu“ Rusima, ali nije ni pretjerano proaktivan po tom pitanju. Negdje iskreno voli Srbiju, šta god to značilo, i sam govori da mu je Srbija ostala u lijepom sjećanju. Koliko sam uspio vidjeti iz njegove biografije, on je za uslovno rečeno kontrolisano širenje Evropske unije i kontrolisan napredak Bosne i Hercegovine ", rekao je Bursać.

„Mandat bi mogao biti politički kontrolisan“

Na pitanje da li bi mandat budućeg visokog predstavnika mogao biti ograničen i politički kontrolisan, te da li postoji mogućnost izmještanja OHR-a iz Bosne i Hercegovine, Bursać je odgovorio:

"To je drugi par rukava. Otprilike smo dobili dvije informacije koje se poklapaju. S jedne strane Milorad Dodik iz Rusije govori o dvije godine rada visokog predstavnika bez bonskih ovlasti, a onda to potvrđuje njegov politički prijatelj i haf Dragan Čović, samo nešto blažim riječima. Po svemu ovome što govore Čović i Dodik, vidi se da bi mandat mogao biti poprilično teledirigovan. Čak se spominje i mogućnost da se centralna kancelarija OHR-a formalno izmjesti iz Bosne i Hercegovine u Brisel. Hoće li zaista biti tako, to ćemo tek vidjeti."

Na pitanje šta bi se moglo desiti nakon isteka eventualnog dvogodišnjeg, ograničenog mandata budućeg visokog predstavnika i da li bi to otvorilo prostor za nova politička rješenja i dogovore između međunarodne zajednice i domaćih aktera, Bursać je upozorio na niz otvorenih i neizvjesnih scenarija.

"Pa vidite čemu se radi. Tu se postavlja krucijalno pitanje šta je nakon tih godina ili dvije godine. Šta je nakon tog, ukoliko se postavi da to bude neka vrsta dogovore, neke vrste dogovorovstva na relaciji i Dodik–Čović–međunarodna zajednica. Dakle, da li će se birati novi poluvisoki predstavnik? Da li će budući ovaj sad visoki predstavnik biti neki poluadministrator, neki šef kabineta? Hoće li to biti nešto više ili manje od toga – to ćemo vidjeti. Ali ne radi se tu o tome da mi čekamo godinu i pol dana. Zapravo, ja se bojim da se radi o tome da poslovna i slučajna politika mora djelovati sad kao državotvorna politika, a ne da mi čekamo da se nešto desi za godinu, godinu i pol ili dvije godine. Hoću da vjerujem u to."

Komentarišući nastup i političke poruke Milorada Dodika, Bursać se osvrnuo na njegovu retoriku prema Zapadu, ali i na kontradikcije u njegovom političkom pozicioniranju između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država.

"Tako da je on u jednoj gotovo šizofrenoj situaciji, gdje mora imati gotovo jači narativ od ruskog narativa, a s druge strane vrlo je svjestan šta je morao potpisati… I zato, to što on govori sada možete uzeti s velikom rezervom, jer se on, realno, ne pita ništa u vezi velikih svjetskih sila… ali će na kraju opet morati polagati račune mnogo ozbiljnijim međunarodnim centrima moći."