Dok se u Bosni i Hercegovini već godinama vode beskrajne rasprave o podjelama, razlikama i svemu onome što nas navodno razdvaja, fudbal nam ovih dana nudi jednu drugačiju priču.

Na Svjetskom prvenstvu nastupit će tri reprezentacije koje predvode selektori rođeni u Bosni i Hercegovini. Sergej Barbarez vodi Bosnu i Hercegovinu, Zlatko Dalić Hrvatsku, a Vladimir Petković Alžir. Mostar, Livno i Sarajevo.

Francuzi bi rekli: O, la, la! "Ovo je ogromno: Zemlju od tri miliona stanovnika na Mundijalu će predstavljati čak tri trenera”. Tako je o ovoj zanimljivoj činjenici izvijestila francuska platforma BeFootball koji prati više od 4 miliona ljudi, hvaleći bh. nogomet.

Tri grada. Tri selektora. Tri reprezentacije. I jedna zemlja iz koje su svi krenuli.

To je podatak koji na prvi pogled djeluje kao zanimljivost za sportske rubrike, ali zapravo govori mnogo više od toga. U vremenu kada se Bosna i Hercegovina uglavnom spominje kroz političke sukobe, blokade institucija, odlazak mladih ljudi i ekonomske izazove, činjenica da će čak tri selektora rođena u ovoj zemlji sjediti na klupama reprezentacija na najvećoj fudbalskoj smotri svijeta zaslužuje posebnu pažnju.

Dalić je rođen u Livnu 1966. godine. Danas je jedan od najuspješnijih selektora u modernoj historiji evropskog fudbala. Hrvatsku je odveo do finala Svjetskog prvenstva 2018. godine i bronzane medalje četiri godine kasnije. Malo je trenera na svijetu koji se mogu pohvaliti takvim rezultatima na najvećoj sceni.

Vladimir Petković, rođen u Sarajevu 1963. godine, izgradio je impresivnu međunarodnu karijeru. Godinama je uspješno vodio reprezentaciju Švicarske, s kojom je ostvario neke od najboljih rezultata u njenoj historiji, uključujući i pobjedu nad Francuskom na Evropskom prvenstvu 2021. godine. Danas vodi reprezentaciju Alžira, jednu od najjačih selekcija afričkog kontinenta.

Najmlađi među njima je Sergej Barbarez. Mostarac, legenda bh. fudbala i jedan od najboljih igrača koje je Bosna i Hercegovina ikada imala. Barbarezu je ovo prvi trenerski posao, ali je kao fudbaler obilježio Bundesligu, bio najbolji strijelac njemačkog prvenstva i godinama nosio kapitensku traku reprezentacije BiH. Danas ima priliku da kao selektor ispiše novo poglavlje bh. fudbalske historije.

Dalić-miran, pragmatičan, majstor za turnire. Petković-taktičar i diplomata, poznat po radu s različitim kulturama. Barbarez-autoritet iz igračke karijere, uvijek direktan i bez puno uvijanja.

Njihove karijere bile su različite. Išli su različitim putevima, radili u različitim državama i predstavljali drugačije fudbalske filozofije. Ipak, povezuje ih da su svi rođeni u Bosni i Hercegovini. Možda je upravo u tome i najveća simbolika ove priče. BiH nema najveće stadione ni najjaču ligu. Nema ni finansijske mogućnosti kakve imaju mnogo razvijenije zemlje. Ali uvijek pokazuje da ima ono najvažnije, a to su ljudi koji mogu uspjeti na najvećoj svjetskoj sceni. Zato priča o Barbarezu, Daliću i Petkoviću nije samo sportska zanimljivost. Ona je podsjetnik da Bosna i Hercegovina, uprkos svim svojim problemima, i dalje stvara pojedince sposobne da vode velike sisteme, donose važne odluke i predstavljaju milione ljudi na najvećim pozornicama svijeta.

Jer, kada se na Mundijalu u ovom mjesecu začuju himne Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Alžira, na klupama tih reprezentacija sjedit će ljudi iz Mostara, Livna i Sarajeva.

Na Mundijalu će biti mnogo većih i bogatijih država od Bosne i Hercegovine, država s jačim ligama, većim stadionima i ozbiljnijim fudbalskim sistemima. Ali malo koja će moći reći da su joj na klupama tri različite reprezentacije sjedila tri čovjeka rođena unutar stotinjak kilometara jedni od drugih.

(D.O.)