Odlazeća administracija Sjedinjenih Američkih Država i rukovodstvo Islamske Republike Iran vode pregovore koji bi mogli redefinisati geopolitičke odnose na Bliskom istoku. U intervjuu za FACE televiziju, istaknuti bosanskohercegovački diplomata, akademik i profesor na Sarajevskoj školi za nauku i tehnologiju (SSST) Emir Hadžikadunić analizirao je pozadinu ovih pregovora, naglašavajući specifičnosti asimetričnog ratovanja i refleksije globalnih sukoba na situaciju u Bosni i Hercegovini.

Asimetrični rat i kontrola moreuza Hormuz

Trenutni pregovori između Vašingtona i Teherana zapravo predstavljaju "pregovore o pregovorima". Iranska strana kao preduslov za otvaranje ključnih nuklearnih tema zahtijeva oslobađanje 24 milijarde dolara zamrznute imovine, stabilne garancije da SAD neće pokretati nove agresije te ukidanje blokade moreuza Hormuz. Riječ je o testu povjerenja, jer Teheran insistira na uplati polovine tog iznosa odmah, dok bi ostatak bio deblokiran nakon potpisivanja sporazuma.

U konvencionalnom vojnom smislu, Iran je pretrpio ogromna materijalna razaranja sa 14.000 pogođenih ciljeva. Međutim, u domenu asimetričnog i nekonvencionalnog ratovanja, ova država je ostvarila stratešku pobjedu. Ključ uspjeha leži u doktrini zatvaranja moreuza Hormuz pomoću jeftinih dronova, raketa kratkog dometa i brzih čamaca. Takav pristup drastično podiže nivo nesigurnosti i troškove osiguranja za transportne kompanije, mijenjajući cjelokupni postulat u korist Teherana. Najbolji primjer asimetrije je iranski dron od 25.000 dolara koji je pogodio gasne instalacije u Kataru, uzrokujući štetu od 20 milijardi dolara i petogodišnju obustavu proizvodnje tečnog prirodnog gasa (LNG).

Ovakav razvoj događaja prisilio je zapadne saveznike poput Kuvajta, Bahreina i Saudijske Arabije da preispitaju svoje sigurnosne aranžmane sa SAD-om. S druge strane, Izrael se oštro protivi bilo kakvom diplomatskom dogovoru jer on ostavlja Iran kao moćnog regionalnog aktera, što narušava izraelsku doktrinu apsolutne dominacije. Na diplomatskom planu, Kina i Ruska Federacija pružaju podršku Iranu, što su demonstrirale i ulaganjem veta na rezoluciju Bahreina kojom se tražilo otvaranje Hormuza.

Strukturalni sukobi i diplomatska kriza u BiH

Paralelno sa bliskoistočnom krizom, sukob između Rusije i Ukrajine ušao je u svoju četvrtu godinu. Ovaj rat ima strukturalni karakter jer predstavlja borbu za budući evropski poredak u kojem Rusija želi redefinisati sistem kolektivne sigurnosti na tlu Evrope. Ukrajinske snage pokazale su visok stepen otpornosti, uspješno gađajući ciljeve unutar same Ruske Federacije, što sugeriše da bi sukob mogao trajati znatno duže od rata u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Volodymyr Zelenskyy primoran je na direktan dijalog s Moskvom zbog nepredvidivosti poteza administracije koju vodi Donald Trump, a koja je transakcijsku podršku i troškove naoružanja prebacila na teret Evrope.

Ovaj prelazak sa unipolarnog na multipolarni svjetski poredak direktno utiče i na unutrašnju politiku Bosne i Hercegovine. Na zasjedanju Vijeća za implementaciju mira (PIC) održanom 3. i 4. juna, došlo je do otvorenog razmimoilaženja između država Evropske unije i SAD-a u vezi s izborom novog visokog predstavnika. Dok Evropa podržava francuskog kandidata Rocazea, SAD insistira na italijanskom diplomati Landiju.

Domaća politička scena ostaje statična sa istom retorikom o opstanku ili ukidanju OHR-a koja traje tri decenije. S druge strane, međunarodni okvir se dramatično promijenio, a nekadašnje evroatlantsko jedinstvo i liberalni intervencionizam, koji su pomogli izgradnju institucija BiH u periodu od 2002. do 2008. godine, više ne postoje. Bosanskohercegovački politički akteri redovno posjećuju State Department, ali i dalje ne prepoznaju kakva se agenda i geopolitički interesi kriju iza američkog pritiska na promjenu na čelu OHR-a i insistiranja na kandidatu koji je službovao u Rusiji.