Piše: Darko Omeragić

Nakon prošlosedmične dvodnevne sjednice Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira (PIC) kojeg čine Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan, Ujedinjeno Kraljevstvo, SAD, EU i Evropska komisija, te Organizacija islamske saradnje koju predstavlja Turska izbor novog visokog predstavnika za BiH i dalje visi u zraku.

Iskristalisala su se dva glavna kandidata za nasljednika Christiana Schmidta koju je u maju podnio ostavku – iskusni italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi i francuski diplomata Rene Troccaz. Prvi je favorit Sjedinjenih Američkih Država, dok je Troccaz kandidat Francuske, Njemačke i Velike Britanije.

Visoki predstavnik na odlasku Christian Schmidt nakon dvodnevne sjednice PIC-a izrazio je nadu da će nasljednika dobiti do kraja juna. Zašto je Bruxellesu i Washingtonu bitno da se novi visoki predstavnik izabere što prije, šta se očekuje od budućeg visokog predstavnika i šta bi BiH donio izbor jednog od dvojice najozbiljnijih kandidata?

KARIJERNI DIPLOMATA IZ ITALIJE

Troccaz (67) je karijerni diplomata koji je bio ambasador svoje zemlje u Srbiji. Smatra se čovjekom koji dobro poznaje političke prilike u regionu i odnose između Beograda, Sarajeva, Podgorice i Prištine. Italijan Landi (75) je jedan od najiskusnijih diplomata koje ta zemlja ima, bio je savjetnik predsjednika Italije Giorgia Napolitana, dugo se bavio pitanjima evropske i međunarodne politike i dobro poznaje odnose između EU i zemalja Jugoistočne Evrope. Ključna razlika između Landija i Troccaza je što Francuz ima svježije i neposrednije iskustvo sa Zapadnim Balkanom, dok Landi posjeduje veće diplomatsko iskustvo i međunarodni ugled, ali s manje povezanosti s prilikama u BiH. Dakle, Troccazu bi se bilo jednostavnije upustiti u svakodnevna politička pitanja BiH i regiona, dok bi Landijeve djelovanje bilo zasnovano na iskustvu i diplomatskom autoritetu.

No, imena kandidata za novog visokog predstavnika nisu toliko bitna koliko je bitno da li je cilj Bruxellesa i Washingtona snažniji OHR koji će reagovati na blokade institucija i političke krize u BiH. Tu bi Troccaz bio u prednosti i logičniji izbor. Landi bi te krize pokušavao riješiti građenjem kompromisa. Ko god da postane novi visoki predstavnik ključno je koliku će podršku imati od ključnih zemalja PIC-a, kakav će imati odnos prema bonskim ovlaštenjima i da li će biti spreman da reaguje u slučaju institucionalnih blokada kakve već mjesecima imamo u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, a prije svega u Domu naroda Parlamenta BiH. Troccaz sigurno bolje razumije aktuelne krize u BiH od Landija i mnogo lakše bi mu bilo da komunicira sa EU i regionalnim liderima. Landi je „stara škola“, a prednost mu je autoritet i ugled u diplomatskim krugovima, iskustvo u međunarodnim pregovorima i sposobnost u traženju kompromisa. Ipak, važnije od njihovih biografija je pitanje šta će biti s bonskim ovlaštenjima, odnosno traži li se novi Schmidt ili diplomata-posrednik.

Bruxellesu i Washingtonu se žuri da se priča o izboru novog visokog predstavnika završi prije ulaska u predizbornu kampanju u BiH kako se u kampanji političkih partija ne bi koristila ova tema za ubiranje lakih političkih poena i novih svađa. U suštini, imena kandidata nisu bitna koliko je bitno da se vidi kakav će mandat dobiti Schmidtov nasljednik, hoće li to biti aktivni OHR ili OHR-posrednik. Da se pita Milorad Dodik, OHR bi odmah trebalo ugasiti. Za Dragana Čovića je prihvatljiv visoki predstavnik s manje ovlaštenja. Stranke Trojke (SDP, NiP i Naša stranka) su za ostanak OHR i visokog predstavnika koji bi mogao otkočiti procese.

ŠTA ŽELE STRANKE IZ SARAJEVA?

Politolog Jasmin Mujanović smatra da je vaganje između Amerike i Evrope besmisleno sve dok politički faktori u Sarajevu ne definišu suštinski sadržaj vlastitih zahtjeva s posebnim akcentom na rješavanje pitanja državne imovine. On kaže da se u ovom momentu ne može jasno artikulisati šta političke stranke iz Sarajeva žele, osim općih floskula poput članstva u EU. Mujanović kaže da isto vrijedi i za druga ključna politička pitanja uključujući izbor novog visokog predstavnika. Vagati između Evrope i SAD-a bez strategije je besmisleno, smatra Mujanović.

Dakle, ako Trojka ili druge probosanske stranke nemaju jasan plan u ključnim pitanjima onda je besmisleno uopšte i govoriti o tome čiji je kandidat bolji za novog visokog predstavnika. Osim toga, da bi se stvari u BiH popravile konačno bi i oni koji su dobro plaćeni za to trebali početi raditi svoj posao, a to znači da bi se stranke na vlasti, prije svega, između sebe trebale usaglasiti o ključnim pitanjima za budućnost BiH, jer se u EU ne ulazi s visokim predstavnikom, čiji god on bio.