Vojni analitičar Nedžad Ahatović gostovao je u emisiji "Bosanski vjesnik" na FACE televiziji, gdje je analizirao uzroke i posljedice najnovije eskalacije sukoba na Bliskom istoku. U svom osvrtu pojasnio je ulogu ključnih međunarodnih aktera te prokomentarisao trenutne vojne kapacitete i političke strategije uključene u ovaj konflikt.

Vojno-tehnološka zavisnost i uloga Washingtona

Najnovija eskalacija na Bliskom istoku prekinula je krhko primirje u trenutku kada su mirovni pregovori ušli u završnu fazu. Izrael svjesno podiže nivo tenzija jer tamošnjem političkom vrhu i premijeru Benjaminu Netanyahuu ne odgovara završetak ratnih dejstava. Zračni udari koje je izveo Izrael pokazuju da ta država više ne može slobodno ulaziti u vazdušni prostor koji kontroliše Iran, jer je zvanični Teheran u međuvremenu dobio moderne odbrambene sisteme od Kine i Ruske Federacije.

Izrael ne posjeduje samostalne kapacitete za izvođenje simultanih i obimnih napada na više ciljeva unutar Irana bez direktne satelitske, obavještajne i elektronske podrške Sjedinjenih Američkih Država. Sjedinjene Američke Države osiguravaju GPS mrežu, avione za elektronsko mapiranje i supresiju iranskog sistema protivvazdušne odbrane. Pomoću aviona tipa RC-135, američke snage bilježe radarske položaje i kreiraju precizne planove ulaza i povlačenja za izraelske borbene grupe. Tvrdnje o unutrašnjim sukobima na relaciji Washington – Tel Aviv predstavljaju političko fingiranje za javnost, jer je Izrael tehnološki i logistički potpuno zavisan od američke pomoći.

Geopolitičke blokade i ekonomski pritisak

Administracija predsjednika Donalda Trumpa suočava se s neuspjehom politike sirove sile, jer su vojni kapaciteti Irana, posebno raketni sistemi, smješteni duboko u zaštićenim podzemnim objektima. Iran je u asimetričnom sukobu nanio nesrazmjernu štetu američkim i izraelskim snagama, gađajući baze u Kuvajtu, Kataru, Bahreinu i Saudijskoj Arabiji. Zbog toga je Donald Trump primoran na bolne kompromise uoči predstojećih jesenjih izbora za zakonodavna tijela u SAD-u, na kojima želi izbjeći poraz od demokrata. Vrijeme radi za Teheran, koji pregovore uslovljava potpunom obustavom napada na Liban i Pojas Gaze, kao i povlačenjem američkih trupa iz regije.

Dodatni problem za Washington i Tel Aviv predstavlja neuspjeh u pokušaju promjene iranskog režima nakon ubistva Ismaila Haniyeha. Umjesto unutrašnjeg kolapsa, iransko društvo se homogenizovalo, što potvrđuje i podatak da se 14 miliona ljudi prijavilo za vojnu službu u roku od 48 sati. Istovremeno, Kina i Ruska Federacija vode ozbiljne pregovore s Teheranom o isporuci velikog paketa modernog naoružanja, čime se trajno završava era američke hegemonije. Rješavanje ove krize zahtijeva hitno uključivanje Evropske unije i regionalnih država, jer blokada u Hormuškom tjesnacu, gdje prolaz čeka između 400 i 500 brodova, izaziva globalnu inflaciju i drastičan rast cijena naftnih derivata.