Politički centralni dio posjete pape Lea XIV Španiji, iako je posjetio Kanarske otoke i ondje se susreo s migrantima koji su prebrodili opasne vode Atlantika kako bi ušli u Europu, njegovo je obraćanje predstavnicima oba doma parlamenta, Las Cortes Generales.

Španija je dugo bila bastion katoličanstva u Europi, ali sekularizacija traje od kraha diktatorskog, fašističkog režima Francisca Franca. Taj proces izaziva trenja u odnosima Madrida i Svete Stolice, ali socijalistička vlada Pedra Sáncheza vodi politiku blisku Leu XIV u vezi odnosa prema migrantima i protivljenja ratovima na Bliskom istoku, piše Jutarnji list.

Sredinom aprila vlada je odobrila planove davanja pravnog statusa 500.000 nedokumentiranih migranata, čime će im se omogućiti formalna integracija na tržište rada.

Nova razina prihvaćanja Crkve

Leo XIV enciklikom “Magnifica Humanitas”, koja se bavi pitanjima umjetne inteligencije, pokazao je kako, uz očuvanje dogme, želi da Crkva bude u središtu rasprave o najnovijim trendovima koji utječu na ukupno čovječanstvo. Govor, kako javlja Nicole Winfield, vatikanistica AP-a, zaključen je sedmominutnim ovacijama okupljenih, što, piše autorica, “označava novu razinu prihvaćanja Katoličke crkve u pretežno sekularnoj zemlji”.

Foto: Lorena Sopena Lopez/Anadolu Via Afp

Takve ovacije svakako nisu kurtoazni, protokolarni pljesak gostu. Govor, kako ga je prenio Vatikan na mrežnim stranicama, u potpunosti opravdava reakciju zastupnica i zastupnika. Da im je rekao samo ovo, vrijedilo bi aplauza: “Iz bezvremenskih stranica Don Quijotea, gdje je Cervantes proglasio da je ‘sloboda… jedan od najdragocjenijih darova koje je nebo podarilo ljudima‘ (Don Quijote de la Mancha, II, 58), do duhovne dubine svete Terezije Ávilske i od velike španske pravne tradicije do metafizičke tjeskobe Unamuna, koji je podsjećao da se čovjek ‘ne miri s potpunim nestankom u smrti‘ (Tragični osjećaj života, I),

Španija je znala gledati čovjeka kao nešto više od pukog zupčanika u društvenom, ekonomskom ili političkom poretku. Prepoznala je ljudsko biće kao stvorenje otvoreno istini, obdareno slobodom i pogonjeno žeđu za vječnošću … kao osobu čije dostojanstvo nadilazi svaku utilitarnu svrhu te kojoj zakonodavno djelovanje mora služiti.”

Interes pobuđuje Papina izjava o Crkvi koja prepoznaje "autonomiju zemaljskih stvarnosti" i "distinkciju crkvene zajednice i političke zajednice". Bilo bi više nego lijepo kad bi se Crkva u Hrvatskoj držala tog stava bez uplitanja u politička pitanja, što direktno, što posredno, preko raznih vodonoša. Sveti Josip zaštitnik je Hrvatskoga sabora pa bi možda naši izabrani predstavnici mogli promisliti o Papinoj poruci španskim zakonodavcima: “… kako osigurati da je ono što je moguće pravedno, da je ono što je zakonito istinski humano i da volja većine štiti dobra koja pripadaju svima te poštuje ono što nijedna većina ne može legitimno kršiti.”

Vatican Media/Hans Lucas Via Afp

Leo XIV ističe da je “ujedinjavanje historijskog djelovanja s jasnoćom moralnog razuma” jedna od velikih ostavština Španije. Ta ostavština, koju dijeli međunarodna zajednica, “nastavlja se pitati kako izgraditi mir na priznavanju osobe, a ne na nametanju sile”, čime Leo XIV prelazi na geopolitičke teme.

“Svijet prolazi duboku duhovnu i kulturnu krizu, koja se očituje u brojnim oblicima nasilja, polarizacije i međusobnog nepovjerenja … U tom kontekstu, mir se nameće kao politička težnja i, još više, kao istinski moralni imperativ. Na međunarodnoj razini, mir zahtijeva diplomatsku hrabrost, etičku odgovornost i viziju budućnosti utemeljenu na poštovanju identiteta svakog naroda i na obavezi država da svoje sporove rješavaju mirnim sredstvima koja nudi međunarodno pravo. Svaki rat predstavlja, u konačnici, bolan poraz sposobnosti pregovaranja, kao i one zajedničke ljudske svijesti koja prepoznaje veze pravde među narodima.”

Papin zaključak oslikava stavove teoretičara međunarodnih odnosa na koje se pokretači ratova ne obaziru: “Oružje može nametnuti privremenu tišinu; ali nikada ne može izgraditi istinski i trajni mir.” Ta i sljedeće rečenice - “istinska sigurnost proizlazi iz pravde, strpljivog dijaloga, poštovanja međunarodnog prava i politike sposobne staviti živote naroda iznad interesa koji profitiraju od rata” i “međunarodna zajednica pozvana je ponovno otkriti neprocjenjivu vrijednost dijaloga kao strpljivog puta prema pravednim i trajnim sporazumima, utemeljenima na poštovanju ugovora, transparentnosti diplomatskog djelovanja i iskrenoj volji da se miru da prednost nad upotrebom sile. Iz toga proizlazi povjerenje i nada” - u određenoj mjeri oslikava stavove analitičara da je rješenje sadašnjih sukoba kompleksno pa je potrebno uložiti velik napor u upravljanje krizama kako bi se, konačno, došlo do rješenja. Koje nije uvijek zajamčeno, vidi Pojas Gaze.

Foto:Simone Risoluti/Afp

Leo XIV ne zaboravlja podsjetiti na greške Crkve pa navodi da su “neki učitelji shvatili da se razum ne može prizivati kako bi se legitimirala bilo koja sila ili vlastiti interes koji se činio prikladnim. Tako su u historijsko razlučivanje uveli pitanje o nesvodivoj vrijednosti svakoga ljudskog bića i o moralnim granicama moći. Treba priznati da društvo i sama Crkva nisu uvijek bili dostojni tih spoznaja pronađenih u vlastitoj kršćanskoj tradiciji”.

Dva tako različita Amerikanca

Dva Amerikanca koji upravljaju dvama državama ne mogu biti različitija; govor Lea XIV pršti humanizmom, pozitivnim mislima, jasnom vizijom, širokim pogledom, sjajnom strukturom koju čuva i engleski prijevod (govorio je na španskom, razumljivo, koji je izučio tokom 20 godina u Peruu), izričajem koji nudi uživanje slušatelju i čitatelju. A onda poslušam što Donald Trump svakodnevno izblebeće po raznim televizijama, bez reda i razloga, smislene potke, ikakve logičke podloge i poznavanja činjenica, i stisne me tuga što Leo XIV nije na njegovom mjestu.

Zato mu je Papa lijepo poručio: “Oni koji obnašaju javnu dužnost imaju posebnu obvezu paziti na svoje riječi kako bi razoružali jezik. Čvrstoća ne zahtijeva prezir; neslaganje ne podrazumijeva poniženje.”

Trumpu će to dojaviti, ali neće Papine mirotvorne i humane poruke utjecati na haos u glavi američkog predsjednika jer ih ne razumije, a na taj nas zaključak navodi izostanak njegova odgovora. Niti na Putina, izraelsko vodstvo, zaraćene strane u Sudanu ...