Najava američkog predsjednika Donalda Trumpa da bi Sjedinjene Američke Države u bliskoj budućnosti mogle silom zauzeti otok Hark, glavno čvorište iranskog izvoza nafte i plina, podigla je na noge američki vojni vrh, piše portal The War Zone.

Trump je na svojoj društvenoj mreži Truth Social otvoreno poručio da planira preuzeti potpunu kontrolu nad iranskim energetskim tržištem, uspoređujući to s operacijama u Venezueli, no bivši visoki zapovjednici i ministri upozoravaju da bi takva avantura mogla završiti katastrofalno za američke vojnike.

Planovi za napad na Hark, priznaju izvori iz Pentagona, u ladicama stoje već mjesecima, ali su konstantno odgađani jer je rizik procijenjen kao neprihvatljivo visok. Otok se nalazi svega 30-ak kilometara od iranske obale, što ga stavlja u domet apsolutno svega čime Teheran raspolaže.

Novi Vijetnam na iranskom otoku

Penzionisani general-bojnik Pat Donahoe smatra da je sama ideja držanja tog teritorija suluda i povlači direktnu paralelu s jednom od najkrvavijih epizoda iz američke vojne historije.

- Pitanje kako zauzeti Hark je potpuno pogrešno. Pravo pitanje je kako ga zadržati, a da ne doživimo sporo krvarenje i konstantne ljudske gubitke. To je novi Khe Sanh, upozorava Donahoe, podsjećajući na legendarnu vijetnamsku bitku u kojoj su hiljade američkih marinaca mjesecima umirale pod opsadom u izoliranoj bazi.

- Naravno da naša vojska može upasti i privremeno zgrabiti otok, ali time sami sebe stavljamo na pladanj iranskim balističkim projektilima, krstarećim raketama i rojevima dronova. To je jednostavno glupo, kazao je.

Osim same odbrane, problem je i logistika. Otok bi trebalo svakodnevno opskrbljivati hranom, municijom i medicinskim potrepštinama, a brodovi i avioni morali bi se probijati kroz iransku blokadu Hormuškog tjesnaca i gustu mrežu protubrodske odbrane.

Žestok sukob u Pentagonu: Koliko vojnika poslati u smrt?

Unutar vojnih krugova traje i žestoka rasprava o tome kolika bi sila uopće bila potrebna za ovakav desant. Penzionisani general Joseph Votel, bivši zapovjednik američkog Središnjeg zapovjedništva (CENTCOM), smatra da bi operaciju mogao izvesti jedan bataljon marinaca, odnosno između 800 i 1000 vojnika.

Međutim, Chris Miller, bivši vršitelj dužnosti ministra odbrane na kraju Trumpovog prvog mandata, tvrdi da je to opasno podcijenjivanje neprijatelja.

- Za ovakvu operaciju potrebna je najmanje jedna, a idealno dvije pješačke brigade, što znači između 3000 i 5000 vojnika na samom terenu. Naše snage u regiji su dizajnirane i obučene za to, to je izvedivo, ali držanje otoka je pakao. Vojnici bi morali odmah sa sobom nositi tone građevinskog materijala kako bi ukopali bunkere onog trenutka kada na njih počne padati iranska artiljerija i kamikaza-dronovi Shahed, objašnjava Miller.

Trump uništio faktor iznenađenja, Iranci postavili zamke

Dodatni problem je što je Trump, u svom prepoznatljivom stilu, planove o invaziji praktički ‘telegrafirao‘ cijelom svijetu putem društvenih mreža, čime je potpuno uništio ključni vojni element - faktor iznenađenja. Generali upozoravaju da se u ratu namjere nikada ne objavljuju unaprijed, jer se time neprijatelju daje vremena za pripremu.

Da Iran ne sjedi prekriženih ruku potvrđuju i najnoviji američki obavještajni podaci koje prenosi CNN. Čim je Trump počeo javno prijetiti Harku, iranska Revolucionarna garda hitno je na otok dovukla masivna pojačanja, instalirala dodatne protuzračne sisteme, uključujući i velik broj prijenosnih raketa s ramena (MANPADS), te doslovno načičkala otok smrtonosnim zamkama za američke padobrance i marince.

Ekonomski rat ili samo politički blef?

Zauzimanje Harka imalo bi neviđene ekonomske posljedice za cijeli svijet, jer kroz taj otok prolazi golemi postotak iranske nafte. Iako je Trump u kasnijem intervjuu za Fox News malo reterirao, priznavši da ‘ne zna ima li Amerika želudac za takav rat‘, analitičari smatraju da su njegove prijetnje zapravo dio šire strategije maksimalnog pritiska kako bi prisilio Teheran za pregovarački stol.

Ipak, dok Trump tvrdi da su pregovori na najvišoj razini blizu finalizacije i da je privremeno zaustavio planirana bombardiranja Irana, iranska strana preko medija povezanih s Revolucionarnom gardom sve oštro demantira, poručujući da nikakav sporazum s Washingtonom nije odobren, prenosi Jutarnji.

U trenunoj situaciji blokade Hormuza i stalnih raketnih izmjena, niko u Washingtonu, pa vjerovatno ni sam predsjednik iz minute u minutu, sa sigurnošću ne zna hoće li idući korak biti mirovni sporazum ili opći rat na Bliskom istoku, zaključuje The War Zone.