-Robna razmena Srbije i Hrvatske u 2025.godini iznosila je 2.5 milijardi evra. Robna razmena Srbije i Gruzije u 2025.godini iznosila je 14 miliona evra. Samo radikalski mozak truje odnose sa Hrvatskom, poručio je na društvenim mrežama Aleksandar Marton, politički analitičar i glasnogovornik Lige socijaldemokrata Vojvodine.

„Slobodna Bosna“ istražila je Martonove navode i došla do sljedećeg zaključka:

Politička strategija predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, zasnovana na stalnom balansiranju između proevropskog ekonomskog puta i održavanja bliskih političkih veza sa zemljama bliskim Rusiji, ponovno se našla u fokusu ekonomske javnosti nakon objave najnovijih podataka o vanjskotrgovinskoj razmjeni. Analiza brojki za 2025. godinu još jednom dokazuje da populistička retorika vladajućeg režima nema nikakvo uporište u ekonomskoj stvarnosti zemlje.

Dok provladini mediji i radikalni politički krugovi u Beogradu svakodnevno plasiraju narative o "historijskom prijateljstvu" s Moskvom i njenim satelitima, privreda Srbije funkcionira isključivo na pogon zapadnih investicija i trgovine sa susjedima.

Ekonomski apsurd Vučićeve doktrine najbolje ilustriraju sljedeće činjenice:

Realnost protiv retorike

Robna razmjena s Hrvatskom u 2025. godini iznosila je 2,5 milijardi eura, uprkos tome što Vučićev režim redovno koristi odnose sa Zagrebom za raspirivanje domaćeg nacionalizma. Hrvatska, kao članica EU i NATO-a, za privredu Srbije predstavlja nezaobilaznog ekonomskog giganta.

Ekonomski promašaj s proruskim partnerima

U isto vrijeme, ukupna robna razmjena s Gruzijom iznosila je svega 14 miliona eura. Upravo je s ovom zemljom, u kojoj proruska vlada ubrzano gura državu u izolaciju, Vučić u junu 2026. najavio potpisivanje Sporazuma o slobodnoj trgovini, pokušavajući to medijski predstaviti kao "strateški uspjeh".

Evropska unija kao jedini motor

Zemlje članice EU čine preko 58% ukupne spoljnotrgovinske razmjene Srbije, koja je u 2025. godini dostigla rekordnih 74,9 milijardi eura. Prvi partner po izvozu je Njemačka, dok zemlje koje nisu uvele sankcije Rusiji u strukturi srpske privrede čine tek statističku grešku.

Analitičari ističu da Vučić koristi zemlje bliske Kremlju kako bi domaćem, desno orijentiranom biračkom tijelu prodao iluziju o Srbiji kao "neutralnoj sili" koja prkosi Zapadu. Međutim, dok se politički ugovori potpisuju u Tbilisiju i Minsku radi jeftinih političkih poena, budžet Srbije i radna mjesta njenih građana direktno zavise od stabilnosti odnosa s najbližim susjedima i Europskom unijom.

Ova strategija "sjedenja na više stolica" postaje neodrživa, jer ekonomska realnost neumoljivo pokazuje da Srbija ne može preživjeti od političke ljubavi s proruskim režimima.

(SB)