Dragan Bursać, novinar i publicist iz Banje Luke, govorio je za „Slobodnu Bosnu“ o aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini. Bilo je riječi o kandidaturama za entitetske funkcije i članove Predsjedništva Bosne, ali i o skidanju državnih zastava u mestima gdje su na vlasti načelnici iz HDZ-a BiH.

Razgovarao: MARIO ILIČIĆ

SDP BiH kandidirao je Ivana Begića za potpredsjednika bh. entiteta Republika Srpska. Ima li Begić šanse protiv bilo kojeg kandidata HDZ-a BiH, znamo li kako je na prošlim izborima izgubio za svega nekoliko glasova?

-Što se tiče Begića, isključivo njegove šanse zavise od dogovora Dodik – Čović, odnosno koliko će bitnog i jakog kandidata Čović istaknuti, tj. HDZ. Dakle, koliko je u interesu HDZ-a da uopšte ulazi u Dodikov tabor.

Tako da tu negdje, u nekoj hipotetičkoj pristupačnosti, ima nekakve šanse. Ali, kažem, te šanse se svode opet na neke stvari koje se ne tiču uopšte njega. Dakle, pogotovo što je ovo teorija malih brojeva u ovom slučaju.

Dakle, tu nekoliko glasova može da prevagne na jednu ili drugu stranu. S tim što je ta funkcija - uhljeb funkcija i što se, otprilike, oni tu pitaju nešto manje od batlera. Dakle, to je titularna funkcija, protokolarna, gdje se, inače, niko ništa neće pitati. Tu je hijerarhija – osim Dodika, u vezi bilo čega, ni predsjednika RS-a, ako to ne bude on, neće se niko pitati.

Zamjenici predsjednika iz drugih naroda, tačnije, iz reda Bošnjaka i Hrvata. Dakle, to je uhljeb funkcija i tako će također biti tretirano, pa će se u skladu s tim Dodik dogovoriti ili neće sa Čovićem.

Svjedočili smo odluci Ustavnog suda Republike Srpske, koji je odbacio zahtjev Bošnjaka o Deklaraciji za zatvaranje OHR-a. Čemu uopće te hitne sjednice Narodne skupštine, kada su odluke pravno neobvezujuće?

-Sprdnja je, s tim što oni to znaju. Otprilike i građani RS-a znaju da je to sprdnja, da je sve sprdnja, bilo koja odluka.

Skupština RS-a je takva da ono što ne poništi Ustavni sud ili Visoki predstavnik, poništi Dodik; ono što oni donesu, bude nevažeće. Tako da, to su ljudi koji su, eto, tu zbog dnevnica, zbog noćenja, zbog apanaža, putnih troškova, i koji se, otprilike, folklorno sastaju.

To je odavno na nivou jedne kombinacije folklornog društva i reality show programa, pošto mnogi iskoriste taj live prenos da prave, jel', - neku vrstu rijalitija. Neki su uspješni, neki su malo manje uspješni, imamo četiri-pet njih koji su u ovim ulogama, i to je to. Inače, te odluke su, kako bih rekao – ti ljudi koji donose bilo kakve odluke po tom pitanju znaju da je to budalaština - najčešće.

Entitetski premijer Savo Minić je objavio, a Milorad Dodik blagoslovio njegovu kandidaturu za predsjednika Republike Srpske. Međutim, s druge strane imamo Branka Blanušu za kojeg još nismo sigurni hoće li se povući, iako se kandidirao na istu poziciju, a Nebojšu Vukanovića koji se kandidirao za člana Predsjedništva BiH...

-Dakle, što se tiče Blanuše, da se on pita, povukao bi se. Dakle, on bi se povukao u ime Stanivukovića onog trenutka... Sad, Vukanović tu nije toliko bitan pošto nema bazen glasova. Onog trenutka ako se obznani da će u trku za predsjednika RS-a Stanivuković i Blanuša, Dodikova stranka može osvojiti te izbore.

Znači, apsolutno je nebitno da li će to biti Minić, koji je najavljen s Dodikove strane – tačnije delegiran, da budemo do kraja ispravni semantički – ili Karan, ali u ovom slučaju ako to bude Minić, glasovi će se jednostavno sliti njemu. Za to će biti isključivo zaslužna ili krivac, kako god, takozvana opozicija u RS-u. I tu Dodik može slobodno poslati karton šampanjca i SDS-u i ovom Stanivukovićevom pokretu, ako se to desi. Vidjećemo da li će se neko povući u korist bilo koga u ovoj utrci. Govorim konkretno, dakle, o Stanivukoviću i govorim konkretno o Blanuši. Dakle, Blanuša ne može se povući sve da hoće dok to ne odluči SDS, a Stanivuković – sve zavisi od njegovog hira. Njegov hir je trenutno, prema nekim njegovim procjenama, da se on tu neće povući.

Tako da kažem, to je duplo golo što se tiče promjene vlasti na nivou entiteta, i sve ide na štetu takozvane opozicije, a u korist vlasti.

Hipotetički govoreći, što ukoliko pobijedi Vukanović na izborima za člana Predsjedništva BiH, a s druge strane pobijedi Zdenko Lučić? Onda imamo situaciju 2-1 protiv Bosne i Hercegovine kada je u pitanju navijanje za reprezentaciju BiH.

-Pa pogledajte odnos Lučića i Darijane Filipović, da se međusobno optužuju ko manje navija za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Ljudi se bore za inokosnu funkciju, tačnije za jednu inokosnu funkciju koja je makar nominalno najbitnija u državi Bosni i Hercegovini, i naredne četiri godine će ih hraniti država Bosna i Hercegovina, i takmiče se ko manje voli Bosnu i Hercegovinu.

Mislim, kako bih rekao, to vjerovatno u svijetu ne postoji ništa slično. Dakle, što se tiče ovoga – sad, ako hipotetišemo o Vukanoviću i ovom iz HDZ-a brojke i slova – pa ako pobijede... Mislim, to je domen hipoteze baš zato što, ako uozbiljimo stvar, po broju glasova i po glasačkoj mašineriji, oni su tu autsajderi u odnosu na kandidate na strani SNSD-a i kandidate HDZ-a, tj. kandidatkinju HDZ-a.

Tako da teško to može da se desi. Ponekad imam utisak da, pogotovo za Vukanovića, on ima ekstremno veću vidljivost na društvenim mrežama i u medijima u Federaciji BiH nego u samoj bazi u bh. entitetu Republika Srpska. On ima tu vidljivost društvenih mreža, vidljivost medijskog pojavljivanja, što nije loše, naravno, dapače i pozitivno je za njega. Međutim, efektiva na terenu, vidljivost tog famoznog glasačkog bazena na izbornom rezultatu – mislim da će izbori pokazati zapravo kolika je zaista njegova politička snaga.

Da zaključimo s jednim ozbiljnim pitanjem. Vidjeli smo kako se skidaju zastave Bosne i Hercegovine u Čapljini, a nekoliko dana kasnije se postavljaju zastave susjedne države. Vidjeli smo masu primjera, poput ovog u Livnu, gdje su pod prijetnjama skidane zastave. Vidjeli smo isto tako kako je tamo gdje su načelnici iz HDZ-a na vlasti u Srednjoj Bosni onemogućeno građanima da gledaju svoju reprezentaciju u fan zonama na trgovima u tim gradovima. S druge strane, u Bihaću imamo slučaj gdje su gradske vlasti omogućile građanima da gledaju utakmice reprezentacije susjedne države. Kako sve to komentirate?

-Evo da proširim i pojednostavim to vaše kompleksno pitanje – tako se i u Zagrebu omogućilo gledanje reprezentacije Bosne i Hercegovine. Što vam govori jednu jednostavnu stvar: nemamo mi ovdje problema, niti je ko bilo kad u Bosni i Hercegovini imao problema s hrvatskim narodom, imamo problema s HDZ-om i njegovom politikom.

Dakle, jednostavno i vrlo eksplicitno – ako se utakmice Hrvatske mogu gledati u Bihaću, ako se utakmice Bosne i Hercegovine mogu gledati u Zagrebu, a ako se u gradovima gdje su prvi ljudi iz HDZ-a zastave Bosne i Hercegovine skidaju i utakmice zlonamjerno komentarišu – podvucite crtu, uključite zdrav razum, pa vidite da niko nema problema s hrvatskim narodom, niti hrvatski narod ima problema s većinom u Bosni i Hercegovini. Ali, svi smo u grdnom problemu s doživljajem stvarnosti kako ga vidi HDZ. Tako da, ako ništa, ovo je najbolji lakmus papir kakva je situacija trenutno.