Dok rat u Ukrajini ulazi u četvrtu godinu, sukobi na Bliskom istoku ne jenjavaju, a Evropska unija traži svoje mjesto u sve izraženijem multipolarnom svijetu, postavlja se pitanje kakva budućnost čeka Balkan i Bosnu i Hercegovinu.

U razgovoru za BUKA podcast, vanjskopolitički analitičar i bivši diplomata Božo Kovačević upozorava da se međunarodni poredak ubrzano mijenja, da Evropska unija gubi diplomatsku inicijativu, a da zemlje regiona više ne mogu računati na to da će njihove probleme rješavati međunarodni akteri umjesto njih.

Svijet je već postao multipolaran

Prema Kovačeviću, rasprava o tome da li dolazi multipolarni svijet zapravo kasni nekoliko godina.

„Svijet već je multipolaran, s tim da ja mislim da su Amerika i Kina dvije izrazito najjače sile. Rusija nastoji ponovno osvojiti status koji je imao Sovjetski Savez, ali to je iluzorno. To više nije moguće jer je tada postojala bipolarna distribucija moći, a danas je svijet već multipolaran“, kaže Kovačević.

U takvom poretku Evropska unija, smatra on, još nije pronašla svoju ulogu.

„Evropa je u prilici da iskoristi tu transformaciju i da i ona postane jedna od tačaka tog multipolarnog svijeta. O tome govori godinama, govorilo se o strateškoj autonomiji, o strateškom kompasu, ali Evropska unija nije dovoljno učinila u tom pogledu“, navodi on.

Evropska unija se odrekla diplomatije

Jedna od centralnih teza Kovačevićevog intervjua jeste da je EU napravila ozbiljnu stratešku grešku u odnosu prema Rusiji.

„Mislim da je najveću pogrešku Evropska unija učinila u odnosu prema Rusiji kad je dopustila da Amerika u potpunosti određuje tu politiku i ciljeve Evropske unije“, ocjenjuje on.

Posebno upozorava na činjenicu da je Evropa praktično odustala od diplomatskih kanala komunikacije sa Moskvom.

„Ako sa zemljom od koje vam dolazi najveća prijetnja, ali i potencijalno najveća korist od eventualne saradnje, odbijate pregovarati i odbijate pokrenuti bilo kakvu diplomatsku inicijativu, šta ostaje? Samo rat“, kaže Kovačević.

Po njegovom mišljenju, Evropska unija danas ulaže značajne napore u jačanje odbrambenih kapaciteta, ali zanemaruje jednako važan element – diplomatiju.

„U redu je da se vojno osnažuje i povećava vojne budžete, ali mora intenzivirati diplomatiju prema Rusiji, a ne odustati od bilo kakve diplomatije“, poručuje on.

Rat u Ukrajini promijenio je odnos snaga

Govoreći o ratu u Ukrajini, Kovačević smatra da je došlo do značajnog preokreta koji mnogi nisu očekivali.

„Ukrajina se osposobila za uništavanje ciljeva u dubini ruskog teritorija, u što niko donedavno nije vjerovao da je moguće“, navodi on.

Prema njegovoj procjeni, upravo je to promijenilo političku i vojnu dinamiku sukoba.

„Odnos snaga se promijenio. Ukrajinsko rukovodstvo je danas samouvjerenije i pokazalo je da se ni Rusija ne može odbraniti od njihovih napada. Mislim da je to bitna promjena na osnovu koje možemo zaključiti da će Rusija morati odustati od dijela svojih teritorijalnih zahtjeva prema Ukrajini“, kaže Kovačević.

Ipak, upozorava da trajni mir neće biti moguć bez ozbiljne diplomatske inicijative.

Na kraju razgovora naglašava da se političari ne mogu baviti samo ratom i vojnom logikom.

„Potrebno je intenzivirati diplomatsku komunikaciju. Bez jasne opredijeljenosti za mir izbijanje rata je, nažalost, sve vjerovatnije. Zato apeliram da se građani organiziraju i da primoraju svoje političke predstavnike da se ne bave samo ratom. Trebaju se baviti odbranom, ali da se bave i diplomacijom“, zaključuje Kovačević.

Balkan kao nedovršeni posao Zapada

Kada je riječ o Zapadnom Balkanu, Kovačević smatra da je region ostao na margini velikih procesa nakon završetka Hladnog rata.

„Ako kraj Hladnog rata sagledamo kao pobjedu Zapada nad Sovjetskim Savezom, onda možemo reći da je Balkan ostao nedovršeni posao“, kaže on.

Prema njegovom mišljenju, Evropska unija napravila je veliku grešku kada je nakon ulaska Hrvatske praktično zaustavila politiku proširenja.

„Hrvatska je bila posljednja primljena u Evropsku uniju. Nakon toga je EU zapravo odustala od politike proširenja, što je bila velika greška. Posao konsolidacije pobjede liberalne demokratije nad autokratskim komunističkim sistemom ostao je nedovršen baš na Balkanu“, upozorava Kovačević.

Posljedice takve politike, smatra on, osjećaju se i danas.

„Otvoren je prostor za razne autoritarne lidere da, zloupotrebljavajući neugodna sjećanja na nedavnu prošlost, perpetuiraju svoju moć, prividno prihvatajući evropska pravila, a zapravo svjesni da pitanje članstva nije na dnevnom redu“, navodi on.

Zašto BiH treba u Evropsku uniju

Kovačević smatra da, uprkos svim problemima Evropske unije, perspektiva članstva ostaje najbolja opcija za Bosnu i Hercegovinu.

Kao primjer navodi iskustvo Hrvatske.

„Hrvatska je prije članstva bila ispod 50 posto bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika u odnosu na prosjek Evropske unije. Danas je dostigla oko 80 posto. To je vidljiv napredak“, kaže on.

Posebno ističe pristup evropskim fondovima.

„To su razvojni fondovi kojima se djeluje na to da nova država članica što je moguće prije dostigne ekonomsku razinu Evropske unije“, objašnjava Kovačević.

Pored ekonomskih koristi, naglašava i slobodu kretanja i pristup tržištu rada.

„To je otvaranje tržišta rada. To je sloboda kretanja na cijelom teritoriju Evropske unije. To su mogućnosti koje članstvo donosi“, navodi on.

BiH više ne može čekati da drugi odlučuju

Jedan od najzanimljivijih dijelova razgovora odnosio se na Bosnu i Hercegovinu i promjene unutar međunarodne zajednice.

Kovačević podsjeća da je Dejtonski sporazum nastao u potpuno drugačijim geopolitičkim okolnostima.

„Bosna i Hercegovina funkcioniše u skladu sa oktroisanim ustavom, Aneksom 4 Dejtonskog sporazuma, i to govori da je Bosna i Hercegovina neka vrsta protektorata. Ali problem je danas u tome da se ne zna tačno čiji je to protektorat“, kaže on.

Prema njegovim riječima, međunarodna zajednica koja je stvarala i garantovala Dejton više ne postoji u istom obliku.

„Sastav i karakter međunarodne zajednice koja je bila kreator i jamac provedbe Dejtonskog sporazuma se promijenio. Međutim, sada dolazi do rascjepa i unutar tog kolektivnog Zapada“, upozorava Kovačević.

Zbog toga smatra da domaći politički akteri više ne mogu računati da će rješenja doći spolja.

„Glavna pouka činjenice da međunarodna zajednica koja je stvorila Dejton nije jednaka ovoj kakva postoji danas jeste da se politički akteri unutar Bosne i Hercegovine sami dogovore o međusobnim odnosima, tako da nijedan od njih ne bude puki izvršilac interesa neke vanjske sile“, zaključuje Kovačević