Priča o Emeriku Blumu predstavlja svojevrsnu holivudsku sagu o čovjeku koji je prošao put od logoraša u Jasenovcu do osnivača jednog od najvećih tehnoloških i industrijskih sistema na Balkanu — kompanije Energoinvest. Njegov životni put svjedoči o nevjerovatnoj otpornosti i vizionarstvu koje je Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu postavilo na mapu svjetskih industrijskih sila.

Od logora smrti do inženjerske vizije

Blum je bio sarajevski inženjer jevrejskog porijekla koji je obrazovanje stekao u Pragu, a tokom Drugog svjetskog rata bio je zatočen u logoru Jasenovac. Zahvaljujući svom znanju, bio je zadužen za održavanje logorske električne centrale, što je, prema istorijskim izvorima, iskoristio kako bi organizovao bjekstvo 1944. godine.

Nakon rata, umjesto lagodnog života i diplomatske karijere, vratio se u razrušeno Sarajevo, gdje je 1951. godine preuzeo mali projektni biro. Njegova vizija bila je jasna: kompanija se neće fokusirati na prodaju sirovina, već na izvoz "pameti" i visoke tehnologije.

Energoinvest kao država u državi

Pod Blumovim vođstvom, Energoinvest je izrastao u globalni fenomen. Ključni faktori uspjeha bili su:

• Ulaganje u ljude: Kompanija je stipendirala više od 100.000 studenata, osiguravajući tako stalni priliv stručnog kadra.

• Globalna prisutnost: Dok su se na političkom nivou vodili hladnoratovski sukobi, inženjeri Energoinvesta gradili su dalekovode, hidroelektrane i trafostanice širom svijeta, od pustinja Libije do azijskih džungli.

• Zapadni standardi: Blum je uveo principe meritokratije i moderne institute za nuklearnu tehniku unutar tadašnjeg socijalističkog sistema.

Britanski Financial Times svojevremeno ga je opisao kao oličenje poslovnosti i prvog istinskog biznismena s ove strane Gvozdene zavjese. Na vrhuncu poslovanja, Energoinvest je zapošljavao gotovo 42.000 ljudi i ostvarivao godišnji izvoz veći od milijardu dolara. Emerik Blum je kasnije, kao gradonačelnik Sarajeva, postavio i temelje za održavanje Zimskih olimpijskih igara 1984. godine.

Izvor: RTV BN